Tuesday 28 February 2012

„U zemlji krvi i meda“ (neko te filmove gleda)




Naravno da je gotovo nemoguće gledati „U zemlji krvi i meda“ čiste glave.
.
Višemesečna galama koja prati film još od faze priprema za snimanje istog a koja je eksplodirala proteklih nedelja u regionu unapred će vas nabrijati da u svakom detalju, kadru ili drugom planu tražite dokaz da je ovaj film protiv nas, bez obzira da li ste oni ili mi, da brojite koliko je poginulih po nacionalnostima (ima medija koji su i to radili ovih dana), da razmatrate šta je autorka želela da kaže kroz nemušte dijaloge te da li je za njih ili protiv nas (što nije isto) i tako dalje, i tako niže.
.
A vredelo bi podsetiti se: ova filmska priča je još pre snimanja proglašena problematičnom te su vlasti Bosne i Hercegovine na kratko Anđelini čak zabranile snimanje. U to vreme se jedan od analitičara istakao briljantnim pasusom koji kao da je prepisivao od naših: „Osuđuju se žrtve rata da donose mišljenje, a nisu pročitale scenarij! Pa, zašto bi ga i čitale? (...) Dovoljan je samo kratki siže koji se odnosi na temu, a to je već poznato. Zar se trebaju čitati dijalozi i analizirati kadrovi? Pa, kome je to bitno?”
.
Sa naše strane je, takođe, zabeleženo nekoliko divnih silogizama (ironičan sam, naravno), među kojima prednjači ingeniozna ideja da je srce anti-srpske kampanje zapravo Džon Vojt, Anđelinin otac, čija je krivica sadržana u činjenici da je kao dete upisan u školu „Alojzije Stepinac“ u Njujorku (Večernje Novosti: „To da je Džon Vojt praktično đak Alojzija Stepinca možda je ključ antisrpske kampanje Anđeline Džoli“). To što su istu školu pohađali i Alan Alda i Chip Taylor, Vojtov brat i autor genijalne pesme „Wild Thing“ ostaviću za drugu priliku - kao da neko pita decu da pristaju da budu upisana u školu pod imenom tim-i-tim - no - ova stereo histerija u čijem su prvom poluvremenu lupetali jedni a sad i jedni i drugi čini da od prvog kadra tragate za dokazima zavere u filmu koji je, suštinski, nevažan i zapanjujuće loš.
Večernje novosti u punom sjaju >>
.
No, to što je film loš trenutno ne smeta nijednoj strani: jedna strana ga, valjda rešena da se ishitrena zabrana snimanja što pre zaboravi - sad glorifikuje isti do tragikomičnog nivoa, dok druga odbija da ga gleda, verujući da će ukoliko ga ignorišemo i zažmurimo – problem nestati.
.
Šta se, zapravo, u filmu može pronaći?
.
Na fakultetu sam (na)učen da afirmativno posmatram svako - te i najgore delo – i iskreno sam se trudio da u ovom filmu pronađem nešto barem zanatski valjano. No - „U zemlji krvi i meda” nije imala čime da mi uzvrati. Izuzev pola minuta na samom početku filma, u kojima se čuje obrada pesme „Zemlja” Ekatarine Velike (pametan izbor) i koja nas uvodi u priču - u drugom minutu počinje da žulja očigledna nemogućnost uživljavanja u lik na stranom jeziku, da bi se do negde desetog minuta od zanatskih očekivanja uglavnom odustalo. Do dvadesetog minuta ste kao gledalac odustali od svake ideje da će u ovom materijalu biti nečeg katarzičnog, a sve nakon toga je neprijatno poput vožnje onim starim putem kojim smo nekad vozili ka moru - od Zenice preko Kiseljaka i onda Konjica, pa dole. Za neke - zanatski neprijatno, za neke - istorijski. I tako se film, nekako, otkrlja do kraja.
.
Kao i u ratu, u ovoj galami oko filma - nema nevinih. Nevini, jebi ga (da izvinete) ginu bez galame. Galamdžije uglavnom prežive, te iz svega izađu još deblji i glasniji a mi – još tiši i siromašniji (ili, što bi rekle sarajevske Štuke: „A vi ste obična bagra s koca i konopca/Da nije bilo rata ne bi imali za graha/Hranite ekstreme da zaustave vrijeme/da i djeca budu sluge mrznje, gluposti i straha.”)
.
Anđelinina naknadna uveravanja da je želela da snimi ljubavnu priču su prilično besmislena i trapava, ako se zna gde se ta ljubavna priča odvija. Dodatna uveravanja da ovaj film zapravo osuđuje međunarodnu zajednicu iskrena su koliko i glumci u filmu „Ranjena zemlja” Radoslava Lazića. Snimati film sa ovakvom pričom petnaestak godina nakon završetka rata čiji su mnogi aspekti i dalje tabu tema i maštati da će film biti izbalansiran može biti stav samo totalnog amatera, a gđa Džoli je ovim filmom pokazala da je prosto - amater.
.
Sa druge strane - to što su oni sudili o filmu unapred bez čitanja scenarija a mi sudimo o filmu bez gledanja, glupost je iste vrste, koju najglasnije sprovode oni koji od galame mogu imati najviše koristi, bez obzira na to kojoj strani pripadaju. Krv i med sipaju se sa obe strane. Neki nisu sav med iz tegle ukrali, drugima nije dosta krvi proliveno, te hajde da odugovlačimo s krajem još malo, možda (po „frajtagovoj piramidi”) dođe još neki momenat poslednje napetosti, možda se još malo ušićari na nesreći.
.
U toj, bukom prezasićenoj atmosferi, nikako da ispliva mnogo ozbiljnije pitanje, kojim bi trebalo da se pozabave oni koje anđelinina verzija peče i žulja: Šta bi bilo da je „U zemlji krvi i meda” – "dobar film"? Da preformulišem - šta bi radili da je Anđelina snimila film koji je zanatski odličan i koji raznosi blagajne u paramparčad?
.
U ovom slučaju možemo seiriti (stara srpska reč ;) što je film finansijski propao i zabeležio zaradu koja je daleko ispod uloženog; gledati kako mu je ocena na IMDB svega 3.6/10 (ovde su sprovođene čak i koordinisane akcije „obaranja ocene” na tom sajtu, iako film nije bilo moguće pogledati i super nam je ta strategija – prvo pucate pa pitate ko je) i lupetati kako je sve to arapski novac što je nadrealna glupost (pogledati producentsku filmografiju Džolijeve i Pita i shvatiti nemogućnost pojave arapskog novca u ovoj priči) te beležiti činjenicu da je na projekciji u Beogradu bilo 12 ljudi, zamalo i imena da im objave. (Uzgred, neki regionalni mediji tvrde da je "U zemlji krvi i meda" četvrti po gledanosti u Srbiji i Crnoj Gori"?)
.
Šta bi, dakle, tačno radili da ovaj film ima sjajne prihode, visoke ocene i gomilu onih fensi venčića sa festivala na plakatu? Šta bismo uradili kada bi taj film i publika i kritika shvatili ozbiljno?
.
Ukoliko nastavimo da se ponašamo u duhu naše diplomatije, to jest u nama omiljenom Kalimero-Koštuničinom modu, oličenom u odbijanju prihvatanja da nešto postoji ukoliko nam se ne dopada, sledeći put ćemo proći mnogo gore.
.
Umesto vređanja i okretanja glave u stranu - možda bi bilo bolje otići u bioskop, pogledati film (u oči :), pronaći mu slabe tačke i napraviti nešto bolje od toga.
.
Ukoliko nam je stalo da se za borimo za našu stvar, tj. istinu.
.
Molim vas, ne pokušavajte to sa Šotrom. Jeste da je čak i on bolji reditelj od Anđeline, ali jedan Boj na Kosovu je sasvim dovoljan.
.
Korisni tekstovi:
Emir Imamović Pirke - "U zemlji kravala i međa" >>

Vladan Petković - "Ko se boji Anđeline još" >>
.

29 comments:

  1. Retko afirmisani glumci briljiraju kao reziseri, secam se kakvo je razocaranje bio Apokalipto Mela Gibsona.. A. Jolie potpisuje reziju, zar ne? :-) Osim te opaske, ne vidim u cemu je problem sa ovim filmom u ideoloskom smislu, osim nase stare osobine da negiramo stvarnost, posebno kad u njoj ima nase krivice...

    ReplyDelete
  2. hvala na sjajnom tekstu, Bojša, i neka si im rekao - i jednima i drugima. toliko, pošto film nisam gledala.

    ReplyDelete
  3. Nemam baš nikakvu želju da gledam ni ovaj, ni bilo koji film koji u podtekstu ima tzv "denacifikaciju". Ili bilo kakav film u kome barataju nekakvom političkom "misijom".

    Ali bio bi dobar obrt da kroz xyz godina neko iskopa prašnjavu i zaboravljenu kopiju nekadašnjeg vrućeg pamfleta, i provali da je to zanimljivo ostvarenje iz nekog razloga koji sada nikom ne pada na pamet. Recimo da se tu prvi put (kao naturščik) pojavljuje neka buduća internacionalna mega zvezda...

    Prosto se tako neko bizarno finale ove opizode samo nameće?

    ReplyDelete
    Replies
    1. I meni je isto to padalo napamet - ili da će postati kultni film, neko jadno i bedno ostvarenje poput "Brata sa druge planete" koje uduvani čudaci puštaju na inostranim ekvivalentima Art Kanala, ili da će se ispostaviti da je ono dete u sceni toj-i-toj danas glavni zavodnik.

      Naravno, postoji i drugo bizarno finale: da mi pravimo film o 11. septembru, ostrvu Tri milje i sl.

      Delete
  4. Do ovih linkova na kraju teksta sam došao čitajući redom, pa ću ih pročitati kasnije. Onaj tekst iz "Večernjh" sam pročitao pre nego tvoj tekst. Toliko za početak.

    A sad za nastavak:
    Sve što sam mislio da ću da čujem o filmu, čuo sam (tj. pročitao) kod tebe. Dakle, da o filmu priča ne samo neko ko ga je gledao, nego neko ko ume da kaže šta je video.
    Najveća fora će da bude ono što zovem "šta-sam-ti-reko sindrom". Nije bitno zbog čega će neko o filmu govoriti loše - bitno je da se govori loše. Pa će tako neko ko raspreda o arapskim parama u Anđelininom filmu, moći da kaže: "Eto i on (ti-prim. Sizif) kaže da je film loš". (što kaže Ilija Čvorović: "Ako ja kažem da nisu zvali, a oni znaju da su zvali, to će ispasti da ja radim za njih"). I tako i ti (hteo-ne hteo) postaneš jedan od njih - dakle jedan od onih koji "govore protiv filma" (obrati pažnju na navodnike :) ). Bez obzira na razloge. No, naravno, pametnom čoveku neće pasti na pamet da zbog toga menja svoje stavove. Jer, ko zna i da li bi Milošević ikad pao da je svako gledao sa kim je to stao na istu stranu.

    Vrlo koristan tekst. Što bi rekli neki: "Sve misliš isto ko i ja, samo što ti to umeš da napišeš". Do dela koji govori o samom filmu, koga ja nisam gledao pa o njemu ne mogu da sudim.

    ReplyDelete
  5. Svojevremeno sam gledao jedan filmski žurnal iz 1940, koji su snimilo propagandno odeljenje Vermahta neposredno po pobedi u Francuskoj. On prikazuje zarobljene francuske vojnike, ali one pukove iz afričkih kolonija popunjene tamnoputim borcima neevropskih rasa. Vojnike su prvo potpuno izgladneli, a onda im dali živu kozu koju su ovi na licu mesta rastrgli, proždrali i oglodali onako presnu, razvlačeći je kao šakali. Sugerisana poruka je bila: eto od kakvih užasnih divljih zveri se sastoji ta njihova navodna civilizacija, dobro je što smo ih pobedili, naša je misija spas sveta!

    Ne znam da li je Leni bila umešana u snimanje, vrlo moguće,režija, kamera i montaža su odlični, kao i krupni planovi porteta negroidnih zarobljenika. Svima bih preporučio gledanje tog filma, doduše iz njega nećete mnogo saznati o ljudima koji su prikazani u filmu, ali će te saznati jako mnogo o onome ko je film snimio.

    ReplyDelete
  6. http://www.youtube.com/watch?v=YZzIb0B4Hfg&feature=related

    ReplyDelete
  7. o "našoj krivici" (:D) :

    http://www.vreme.com/cms/view.php?id=1036924

    ovaj tekst na istu temu mi je, hmm, efektniji

    http://www.politika.rs/rubrike/Pogledi-sa-strane/Andja-i-Sreja.sr.html

    možda zato što sam ideološki bliži kecmanoviću nego tebi.

    ReplyDelete
  8. @Milica: Ukoliko preskočimo slučaj Orsona Velsa, koji je u 25. godini napisao i režirao "Građanina Kejna", jer to je ipak incident - ima i među glumcima sasvim pristojnih reditelja - tokom godina karijere su ponešto naučili od reditelja sa kojima su radili. Takvih primera, na žalost, kod nas nema mnogo, ali u odnosu na Anđelinu-reditelja je npr. Ben Aflek više nego ozbiljan reditelj. Uzged, film je tako loše zanatski postavljen da nije više čak ni "ideološki"...

    @aleksandra: dužna si mi 2 sata života. Sad ti pogledaj nešto i preporuči mi, uzvrati uslugu :)

    @miodrag: napisao sam i Milici - ovo maši čak i tu željenu "denacifikaciju", tj. dovodi u pitanju sa kojim namerama je ovaj film uopšte snimljen. Ako je trebalo da nešto promeni - neće. Ukoliko u nekoga pokazuje prstom (u srpsku vojsku), to radi loše.
    A sviđa mi se taj aspekt - kako će ovaj film "funkcionisati" sa istorijske distance.

    @sizif: u kampanji oko ovog filma su učestvovali i Ilija i Đura Čvorović, ne samo citirani Ilija :) Vredi pročitati i link koji je nasdvoje postavio, a koji je pisao Kecmanović. Ima stvari u kojima se umnogome slažem sa njim, a sa njim se ne slažem prečesto.

    @akvamarin: pronaci cu to. ujedno, juče sam pročitao tekst koji me je iznenadio ne toliko podacima koliko načinom na koji je sročen, a bavi se "dobrim stvarima koje su nam nacisti doneli" - http://www.prekoramena.com/t.item.405/10-dobrih-naci-stvari.html

    @vrabac: !!! :) 1.600.000 gledalaca, ja tek sada video... c,c,c, kasnim...

    @nasdvoje: lako je tebi da toliko čitaš, nakon "zamrzavanja godine" :) Cerović stoji u "pročitaj" folderu linkova od prošlog petka, nikako da dođe na red (kriv sam, pomislio sam da je važnije pogledati ovaj film nego pročitati taj intervju, pucajte...)
    A u ovom slučaju se Kecmanović i ja ne razilazimo preterano... Odnosno nismo mu prišli iz istog ugla. Hvala ti!

    ReplyDelete
  9. Tekst je odličan. Posle čitanja, preispitujem tu odluku-da-je-nešto-grozno-i-pre-nego-što-ga-vidiš, i kao što ste se vi pitali šta bi bilo da je "U zemlji krvi i meda" bio dobar film, tako sam se i ja pitala šta bi bilo da je "I'm With You" dobar album, a da sam ja neki ekvivalent radikalne desnice koji ide unaokolo i pljuje remek delo.

    No, tu dolazim do onog delića u vezi sa kojim se ne slažemo: to pljuvanje unapred nije srpska osobina. Svaki narod, kad posmatra sebe, povremeno misli da je najgori, a povremeno da je najbolji. Tako da, ovo nije čisto srpska osobina, niti bi trebalo da mislimo da jeste.

    Što se Anđine ekspertize tiče, ovo me je osobito nasmejalo: http://www.imdb.com/title/tt1714209/trivia?tab=gf

    ReplyDelete
  10. Pošto se ovde dosta priča o tome šta bi bilo da je film dobar, ja bih sve uputio da ponovo pažljivo pročitaju Akvamarinov komentar.
    Dakle, šta bi bilo da je film dobar?
    Ne bi bilo ništa.
    Odnosno, kao i u slučaju od pre 70 godina, dobili bi vrhunski snimljeno fašističko propagandno smeće za razliku od loše snimljenog fašističkog propagandnog smeća. Ali bi i dalje to bilo i ostalo upravo to - fašističko propagandno smeće.

    ReplyDelete
  11. Moj muž je jedan jako pametan čovek :)

    Elem, meni ta premisa da ne možeš da sudiš o nečemu "što nisi gledao", je ravna, ne možeš da diskutuješ o ničemu u čemu nisi učestvovao. Takva diskvalifikacija mi je podjednako glupa.

    ReplyDelete
  12. Hvala draga :)

    A jes ta logika malo glupa, eto recimo ako bi je sledili mogla bi na primer TI (naravno ne samo ti, ali svakako i ti) da udariš Anđi embargo na snimanje filma o ratu u Bosni.

    ReplyDelete
  13. @Iva: hvala na ovom linku, nisam znao da je i taj deo "imaginacija"... Što se "pljuvanja" tiče, to je opšta stvar, naravno. Daleko od toga da mislim da je to samo naša osobina. (Imao je Riki Džervejs divan štos na tu temu prošle godine na Golden Globes, a u vezi sa filmom "The Tourist" ;)

    @vrabac: ma nemam JA problem sa tim šta bi bilo kad bi bilo, tj. šta bi bilo da je taj film pisao Milijus a snimao neki spretniji "njihov" reditelj, na primer Filip Nojs. Verovatno nisam napravio dovoljno visoku ogradu... No, zanimalo me šta bi ova ekipa koja je naježena na ovaj film radila kada bi ostala bez tog argumenta - "propao je globalno", na to sam mislio.
    Sa druge strane, da ga je videlo sto miliona ljudi, imali bi još veći problem kako trubom i malinom promeniti "sliku o nama", o tome smo već nedavno raspravljali...;)

    @etotako: nesporno jeste! :)
    Što se tiče "neučestvovanja", kaže ona stara priča iz našeg detinjstva da je Karl Maj ispisao sve o Vinetuu, a da je Divlji zapad video samo u knjizi, to nije sporno. No, u ovom slučaju, pošto su obe strane raspravljale o filmu bez gledanja, ja sam morao da ga pogledam. Curiosity killed the cat, i to.

    ReplyDelete
  14. "Da preformulišem - šta bi radili da je Anđelina snimila film koji je zanatski odličan i koji raznosi blagajne u paramparčad?" Ovo je zanimljivo pitanje, jedno od retkih koje nije postavljano u raznim raspravama povodom filma, ali mislim da, iako je pitanje pametno, na neki način nije fer. Jer, na taj način se Anđelini priznaje pravo da ispadne glupa, a nama ne, što znači da mi treba da pazimo, a treba da pazimo jer smo manji. Čak i onda kada smo bili manji, iz te pozicije manjih (koji manje znaju, manje shvataju o sebi i o drugima) pravili smo genijalne filmove, a loše filmove smo počeli da pravimo onda kad smo počeli da pazimo. Zato mislim da ova vrsta apela ne vodi ka boljim filmovima, nego samo ka gorim.

    ReplyDelete
  15. Možda i nije fer, ali je važno - i referiše ka onoj priči od pre nekoliko meseci, a koju smo danas i Vrabac i ja takli. Ukratko: kada je ne tako davno u Beogradu gostovao Sajmon Anholt, prilično mudar tip koji se bavi "brendiranjem država", odnosno projektima koji menjaju percepciju određenih država u glavama ljudi u drugim državama - rekao je, pred ne malom publikom - "Kada mi pomenete Srbiju, moje prve asocijacije su: rat i genocid. Neprijatno je, zar ne? Ali, šta vi tačno činite da se te asocijacije promene? Pokušavate da osvojite svet trubom i malinama? Žao mi je, ali pojam “genocida” je mnogo strašniji i snažniji od trube i malina. Morate da se potrudite, da pokušate da sklonite taj pojam sa vrha spiska asocijacija - nečim konkretnijim."

    Zato sam se upitao, šta je naš odgovor na sve to? Čime ćemo "menjati" sliku o nama, da li ćemo je menjati, želimo li da je menjamo, itd. To su pitanja koja mi se "javljaju"...

    Za sada je najbolji koji imamo "Lepa sela lepo gore", koji je snimljen pre 15 godina, još se ni cevi nisu ohladile.

    ReplyDelete
  16. hahaha, ala mi je pametna žena, bravo, ja to nikad ne bih tako efektno formulisao, a to je upravo ono što mi najviše smeta u samom tekstu. jer u startu ubija volju da se trudiš, čim ti se postavljaju dupli standardi u ime univerzalnosti.

    nebojša, ne sporim da je to o čemu ti pričaš bitno, ali pre svega toga ima jedan suštinski preduslov koji ako se ne zadovolji piši propalo. naravno mnogo je to šira priča za kojom sad nema ni potrebe ni prostora, tako da ću prepisati cerovićev citat: mi previše sebe posmatramo tuđim očima. mo'š ti da se skockaš kao rudi valentino i budeš nafrakan kao matora biznismenova gospođa - to ti ništa ne vredi ako i dalje u ogledalu vidiš strašilo, koje liči na tebe ali ipak nisi ti. a iza leđa stalno čangrlja i nagvažda mali trilion glasova koji te ubeđuju da si ti baš taj monstrum kog su ti isti glasovi iscrtali i pružili gotovu kreaciju na uvid kao odraz.

    ReplyDelete
  17. Hmmmmmožda do (blagog) nerazumevanja dolazi iz moje želje da pišem samo o filmu a ne onome što je film inspirisalo, jer bi skretanje na tu ravan ovaj pokušaj pisanja o filmu raznelo u svim pravcima. Pošto sam 1/4 sarajlija, bilo bi još teže...

    ReplyDelete
    Replies
    1. :) uvek nam je želja da je izbegnemo, da nastavimo pravo, pa kočimo i zastajemo. zato nekako uvek i završimo na toj ravni, razvaljeni.

      p.s. i ja sam 1/8 hrvat, 1/16 nemac.

      Delete
  18. pa dobro i ja sam 1/2 hrvat.
    i sta cemo sad?
    mislim, ne razumem argument.

    ReplyDelete
  19. ovo napisah pre nego sto videh maretov komentar, pisali smo u isto vreme, ali je sustina ista.

    ReplyDelete
  20. I još nešto.
    Vidiš, možda se upravo sada neki klinac iz Beograda sada zaljubljuje u neku klinku iz Zagreba ili iz Zenice. Ili obratno.
    Da li ti misliš da im ovakav film može olakšati život?
    Ali dobro aj film, i onako je glupav, ali da misliš da im taj tvoj stav o malinama i trubama ikako olakšava život?
    I da li misliš da bilo ikakvog pomirenja ili bar normalnog suživota može doći ako se stvari budu bazirale na marketinškim slikama?

    ta cerovićeva "maska monstruma" je namenjena svima nama, samo ju je trenutni politički interes stavio na srpsko lice. koliko sutra je može poneti i neko drugi od "nas". a vidiš toga su svesni i neki moji rođaci u toj hrvatskoj, bar oni normalni (ima tu i teških ustaša ali od njih je i bog davno digao ruke).

    i znaš baš me zabole za tu asocijaciju o genocidu, za takve ću sa osobitim zadovoljstvom da se slikam sa šubarom na glavi i kamom među zubima sa porukom
    "from serbia with love!"

    ili ovako:
    http://www.youtube.com/watch?v=r-ysvb156f4&feature=related

    ReplyDelete
  21. Ukratko: pokusao sam da pisem o filmu, a ne o ratu. Izgleda da jedno bez drugog ne ide. Drugo, ne pricam o "marketinskim slikama", vec onome sta mi radimo. Slika je rezultat delanja. Mi nesto slabo delamo. A delanje bi trebalo da pomogne klincu iz Beograda i klinki iz Zenice.
    Eh, da sam te znao kad se radila ta "From Serbia with Love" kampanja... :) Logopedi, da.

    ReplyDelete
    Replies
    1. hah, kol'ko mi je poznato tebi vrlo neomiljeni ćirjaković se oglasio tekstom o ratu inspirisanim filmom sa kojim ćeš se, cenim, iznenađujuće složiti jer je brutalniji od tebe http://nepismenidjavoljiadvokat.blogspot.com/2012/03/lesevi-i-dve-karijere.html

      poštujem i semantičko žongliranje i diplomatski takt koje poseduješ. ali, mi smo i dalje u ratu, svi. sa moje tačke gledišta, to je jedna bazična istina, osnovna činjenica. samo se neki od nas, čak bih se usudio da kažem, i većina - brani od te spoznaje na različite načine, uglavnom bežeći od nje - zato i nema nikakve milosti prema navijačima, obrazovcima i ostalom dečurlijom kada (često) podsete da je rat i dalje u kući. u tom svetonazoru je rat najveći greh, sa čim ne mogu da se složim, jer onda smo svi grešnici a pravih hrišćana je premalo za toliku količinu anticipiranog greha. rat je jedna pojava do koje dolazi kada stvari ne mogu da se reše mirnim putem, jedna ružna pojava ali ne i najveći greh pogotovo ne ovde jer se rat svuda dešava. tako da ako te dobro razumem, ta brend priča počiva na veri da ćemo se osećati svi bolje kao srbi, građani srbije, eks-ju regije kad sve to ćušnemo pod tepih i posvetimo se izradi što skupljeg i za oko lepšeg tepiha. naravno, sad ja karikiram, ali mislim da nisam mnogo daleko čak i ako grešim. a znaš već da se ne slažem sa tim rezonom. pokušao sam, isto i još gore sam se osećao.

      Delete
  22. Ako cemo realno, ovaj film, po svemu izrečenom, na ideološkom planu uopšte nema veze sa ratom između Srba i Bošnjaka, već sa ratom između "civilizacije" i varvara. To je film o varvarima, gledan iz autorske perspektive civilizovanog čoveka koji ih sažaljeva, gadi ih se i smatra svojom moralnom obavezom da ih zaštiti od njih samih ,naravno čvrstom rukom u humanitarnoj rukavici. To je posebno uočljivo sa simultanim lobiranjem Džolijeve (hiperzvezde svetskog formata i persone grata u političkim krugovima zapada)za intervenciju u Siriji koje film smešta u kontekst koji je jednostavno nemoguće ignorisati, kontekst presne a ne filmske krvi a bez imalo meda. A uzgred budi rečeno, film, iako propao na blagajnama, suštinski je u potpunosti uspeo jednostavno jer je samom svojom pojavom u potpunosti afirmisao svoju osnovnu postavku: to je divljina naseljena zverima u kojoj je bog rekao laku noć, gde su se braća na najmanju provokaciju sa strane po stoti put dohvatila kao besni psi, gde Bošnjaci oduševljenjo aplaudirajući gledaju scene sopstvenog silovanja a Srbi kao najgoru stvar u vezi tog silovanja doživljavaju to što se ono uopšte pominje. Zemlja kurvi i medveda.

    ReplyDelete
  23. Tacno, Cirjakovic i ja se cesto ne slazemo, ali sa ovim sam ok 100%.

    Inace, nisam za guranje pod tepih. Nasuprot (ako vec koristimo tu metaforu) pre sam za to da se tepih digne, dobro izriba štroka, hobluje parket, promene raspadnute pločice, izlakira iznova a onda stavi i tepih.

    Akvamarin je, po obicaju, dobrom dijagonalom zatvorio priču, bravo.

    ReplyDelete
  24. Akvamarine, nije medveda, nego međeda! Opasnije zvuči :))

    ReplyDelete
  25. meni je iskreno zao sto film nije dobar. imam dobre razloge :)

    ReplyDelete