Tuesday 6 December 2011

„Deco, ovo je vaša druga kuća!" (Braća Ribar/Kralj Petar I)

Iz arhive moje drugarice Ane: 01.09.1980. Ana je u prvom redu. Ja u drugom.  Štreberi... ;)
.
Učiteljica Marina nam je tu istinu o "drugoj kući" saopštila 1. septembra 1980.

Mi smo, kako dolikuje đacima-prvacima, tu istinu prihvatili.
Na stranu što su neki od nas to već znali – jer je smo već bili godinu ili dve u predškolskom u toj istoj zgradi u prizemlju. Nismo često išli na gornji sprat, tamo su bili stariji razredi, išli smo uz stepenice samo o svečanostima, ka velikoj školskoj sali.
U holu  zgrade stajale su biste i braće Ribar, ali i Dositeja i Vuka.
I ona rečenica: „Knjiga, knjiga braćo, a ne zvona i praporaca”, ispisana krasnopisom na beloj traci.
U toj zgradi sam, sveukupno, bio pet godina. 

Kako sam tu bio predškolac, u njoj sam i spavao.

Posle četvrtog razreda su nas prebacili u drugi objekat škole, u Birjuzovoj.

A pre mene - keva; zatim jedna pa druga tetka, veliki Nebojša, komšija iz zgrade; komšinica Nevena i njena sestra, sa njima smo delili terasu; zatim Miki i njegov burazer sa našeg sprata, kao i tetkine prijateljice iz zgrade prekoputa. Nakon mene – mlađi brat i sestra... Spisak je, svakako, mnogo veći i potpuno je prirodno da nas je bilo toliko – jer smo živeli u zgradi prekoputa Škole - pređeš pešački prelaz tadašnje ulice „7. jula“ – i u školi si.

Sa jedne strane školskog dvorišta zid&kovano gvožđe – i pogled na dvorište Saborne Crkve; sa desne druge – bedem Ambasade Francuske, iza koje se prostire - Kalemegdan.
U tom dvorištu provodilo se vreme i van škole – te je bilo i centralno mesto mnogih nedelja raspusta, jer je kapija bila otvorena tokom čitave godine.

U toj zgradi sam naučio nekoliko važnih stvari.
Ne mislim na priče o Jurici i Loli - braći Ribar i njihovoj borbi. Ne pričam ni o lekcijama o detinjstvu druga Tita; nije ovo priča o brojkama i slovima - iako sam i to učio – u toj istoj zgradi.
Nije sad važna ni činjenica da su pre nas na tom mestu bili i Dositej i Vuk i Kralj Petar, Mika Alas i Mokranjac, kao i mnogi drugi, važni. I da je prva utakmica u basketu odigrana baš u tom dvorištu, 1923. godine, te da je sadašnju zgradu projektovala prva žena arhitekta u Srbiji, Jelisaveta Načić.

Mislim na one druge, životne lekcije.
Da kada razbiješ prozor - imaš i da ga platiš, da ga ne bi plaćao ceo razred.

Da ima momenata kada se valja potući, makar znao da ste vas dvojica itekako slabiji, ali da nema odstupanja.

Da je prepisivanje trenutno i jednokratno rešenje.

Da lepa reč i diplomatska vrata otvara – od mnogih lopti koje su prešle preko zida ka dvorištu Ambasade - većinu smo dobili natrag – zvoneći na vrata Ambasade i uljudnim rečima moleći da nam se lopta vrati.

Naučio smo da ima nepravde, ali da se protiv nje valja boriti.
Naučio sam i da postoje i neka nepisana pravila - poput onog da se za Svetog Nikolu može „izaći ranije“ sa časova, a kao svi smo uzorni pioniri i sjajni na takmičenjima iz poznavanja priča iz Titovog detinjstva.

Tu su i prvi poljubac (u obraz, naravno); ushićenje prvog postignutog gola na turniru u fudbalu; razočaranje prvog poraza na istom turniru; prvi koš i prva banana u basketu; "plava bluza i kifla pred čas". Zatim snimanje „Kockice“ - tema je bila ekologija. (Bila je pauza od nekoliko dana između snimanja, morali smo da se obučemo isto i bilo nam je zabranjeno da se šišamo tih dana. Na svojoj koži naučiš kako funkcioniše magična kutija zvana televizor i šta je to montaža.)

Prva šteta koju si napravio i koju pokušavaš da prikriješ i prećutkuješ do sutra ujutro i roditeljima i učiteljici. I strašan osećaj krivice, zapamtiš do kraja života.

Prvi odlasci na rekreativnu nastavu, izleti po Kalemegdanu; lekcije o drugarstvu, iskrenosti, pomaganju i poštenju.

Na kraju svega, razmena đaka sa bratskim školama, od Vardara pa do Triglava.

Svašta sam naučio u toj zgradi. Imao sam i od koga.

(Umalo da zaboravim i pesmu, Marina nas je učila prvih dana škole – pesma koju je pevala Nada Knežević, poslednji stihovi bili su: „pruži ruke svoje/tebe zove bolji svet.“)

Bolji svet?

Te godine, 1980, u Školu je upisano više od 130 đaka, četiri odeljanja po 32 učenika.
Ove godine – u školu je upisano: 49 đaka.

Taj broj dovodi u pitanje i postojanje Škole.
.
U „Drinku“ je ove godine upisano njih 120. U „Alas“ – 109.
Tema, dakle, nije samo natalitet, već i - kvalitet.
.
U tekstovima o školi koji se mogu pročitati po raznim novinama provlači se i priča o 23 nastavnika koji su napustila školu, kao i da Savet Škole ne može da smeni aktuelnu direktorku.
Iz Ministarstva javljaju da se škola trenutno ne zatvara.

Najstarija škola u Srbiji.
Ali i - zgodna lokacija, veliki prostor, sjajna zgrada.
.
Ostaci "dobrog drveta". Fotografija iz 2005.
U redu, već sam preživeo - da mi domovinu smanjite i preimenujete; da mi preimenujete i školu, iako su Lola i Jurica bili časni mladi ljudi, ništa lošiji od Kralja Petra; preživeo sam da mi ne mali broj drugara iz generacije raselite po svetu; da malo po malo dovedete u sumnju sve što ste me učili; ono drvo što je bilo uraslo u ogradu ste posekli a kapiju dvorišta zaključavate, tako da mi kada prođem niz Rajićevu ostaje samo da virim kroz gvožđe. Iako je tu odigrana prva utakmica u košarci u Beogradu ikada, ni koševe nešto više ne vidim.
Ukoliko zatvorite i Školu, „našu drugu kuću“ - kako reče učiteljica Marina, zaboraviću - u trenutku a na neko vreme - mnoge lekcije iz pristojnosti koje sam u toj zgradi naučio.
.
Njeno zatvaranje bilo bi dokaz da je sve što smo tamo naučili - uzaludno - i da su pobedili dvojkaši.
.
I biću veoma,
veoma 
ljut.
.
.
Potpisivanje Peticije – kojom se traži smena sadašnje direktorke, kao i vraćanje produženog boravka i predškolskog programa odvija se ovih dana u “Alternativi”, u Siminoj ulici broj 10 (ne znam tačnu satnicu - kada su drugari tamo?) Više detalja o Peticiji i akciji koju su pokrenuli bivši đaci Škole možete pronaći na ovom linku (FB) >>.
.
Za sada je grupa okupila više od 1000 bivših đaka.
Pet hiljada (5000) potpisa je potrebno za naredni korak.
.
p.s.
Dodatak, zanimljivo: Snimak proslave 260 godina škole, 1978. godine >> (“Pod pokroviteljstvom druga Tita”)

p.p.s: Obrazac za peticiju možete preuzeti sa ove adrese >>. Sakupljene potpise (bez navedenog rednog broja) možete doneti u "Alternativu", Simina 10.
.

11 comments:

  1. jedan moj poznanik je lekciju iz pristojnosti na palasu naučio tako što su mu rascepali lobanju satarom, a doš'o je samo da igra basket u školskom dvorištu.
    imam neke sjajne ortake palasanere, ali uglavnom taj izraz u tački u kojoj sam odrastao označava najgoru sortu koju su iznedrile 90e: buržuji a krimosi.

    p.s. (koji si bio na takmičenju "kol'ko poznajete druga tita" ?)

    ReplyDelete
  2. Ja sam pripadnik verovatno poslednje generacije u kojoj se to (dok smo bili u kraju oko Skole) resavalo rukama: neko greskom startuje neciju devojku, sutradan se ekipe nadju u parkicu kod Palasa, starter i frajer startovane stanu na crtu, padne saketanje, ostali gledaju, to je to.

    No, vec u vreme srednje je pocelo hladno i ostalo oruzje...

    Koliko se secam takmicenja, medju 15 u skoli, cak sam nesto bio dobar i na Opstinskom :)

    ReplyDelete
  3. Nisam bas upucen, ali s obzirom da je zgrada skole u strogom centru grada u kome sve vise nestambenih funkcija, prirodno je je da sve manje gradjana i njihove dece gravitira ka njoj (osnovna skola treba da bude u okviru neke razumne pesacke distance). Ovo treba shvatiti krajnje uslovno, posto nemam uvid u statistiku. Tako da je mozda i racionalno da se skola prenamenuje , ali u neku reprezentativnu javnu funkciju. No posto zivimo u siroko prihvacenom drustvenom uredjenju koje apsolutno favorizuje privatno na racun javnog, treba ocekivati najgore.

    ReplyDelete
  4. Iako nisam isla u skolu u tvom gradu o'ma' sam se uclanila u FB grupu i dala vam glas tamo da se izborite protiv sile. Ti si mislim u nekim pametnim/pametnijim marketinskim vodama i 'ajde ubaci u petu i oduvajte to ocas posla. Eto!

    ReplyDelete
  5. Radila sam u rivalskoj školi (Drinka), pa dobro poznajem i tvoju.
    Ići ću da se potpišem, ostaće još 499 potpisa. Da li su svi drugari iz škole upoznati s ovim što se dešava?

    ReplyDelete
  6. @nasdvoje: povlačim da sam bio "štreber", vidim da je bilo većih od mene! :)

    @akvamarin: upravo ta favorizacija privatnog nad javnim me plaši... Nemam ni ja uvid u statistiku, ali ako se pominjane druge dve škole i dalje "dobro drže", a samo u ovu se upisuje tako malo đaka, problem verovatno nije samo demografske prirode... No, nemam dokaze da je delu nešto drugo, te ne mogu trenutno da tvrdim suprotno. Opet, čak i da je manji broj učenika, zaista bih zatvaranje škole koja je osnovana pre još malo pa 300 godina smatrao totalnim porazom... svega.

    @virgo: hvala! "Elektronska podrska" itekako znaci, i zbog daljeg sirenja vesti :)

    @milja: podrška "konkurencije" vredi za tri potpisa :) Sutra uveče idem i ja do "Alternative" da potpišem i vidim kako stoje stvari... 5000 ne deluje kao nedostižan broj, u to sam siguran - jer podršku svakako neće davati samo bivši đaci i roditelji... Tvoj potpis je primer :)

    Ukoliko bude "velikih" saznanja, objavicu ih ovde, svakako.

    ReplyDelete
  7. Ma nije mi do peticije...nego si me onako javno kritikovao da se javljam 2x godinsnje. Rekoh - MO-RAM da se iskupim:-) Salim se...mnogo nekih ogromnih zivotnih previranja u ovoj godini. Prosledjeno bratanici mi, studentu - citaj adrenalin drmaaaa i odma' ce rece da prosledi svojim adrenalinskim vrsnjakinjama i - cima! Izvestavaj ako ima pomaka barem da se nesto spasi u toj ludnici tamo!

    ReplyDelete
  8. :)
    to je bila afirmativna kritika ;)

    Hvala na širenju priče još jednom, koliko znam, do sada je sakupljeno par stotina potpisa. I to je dobro, za početak!

    ReplyDelete
  9. video tekst o skoli pre neki dan u vestima. naravno da me je pogodio iako tu skolu vise ne osecam kao svoju otkad joj je promenjeno ime.

    s druge strane, i sam kazes da su nam unistili domovinu - sta je jedna skola naspram toga? a ako zoomiras mapu, pa pogledas centar beograda, ta skola je samo jedno od kultnih mesta koja nestaju. kalemegdan se ubrzano privatizuje, 25.maj je usran onim teniskim terenima, muzej savremene umetnosti lici na oronulu baraku, narodni je zatvoren, akademija je zatvorena, u pristanistu nadrkani kafici skuplji od amsterdamskih, zjapi rupa na staroj okretnici... i tako dalje da ne idem iz tog mikro vidokruga.

    a jel moze peticiju da potpise i neko ko nema facebook account ili je account tamo zamenio jmbg u medjuvremenu?

    ReplyDelete
  10. Ostavio sam ti info i na G+... Ali posto znam da ima jos raseljenih a koje tema zanima, znam ovoliko:

    Za vas koji ste daleko od Simine ulice izgleda ostaje samo jedna opcija: download dokumenta, popunjavanje peticije, slanje poštom ;( Postoji i ta online peticija, ali znamo da se to ne racuna, to je vise moralna podrska... ;(

    Ako saznam nesto vise, javljam ti!

    Sto se imena tice - isti osecaj sam imao kada su menjali ime skole, ali sam to pripisao sopstvenoj gorcini i nervozi...

    ReplyDelete