Friday 10 June 2011

O prvim pokušajima i drugim uspesima

Ukoliko sve posmatram iz drugog ugla – neverovatno je koliko toga se urotilo protiv mene u prethodnih 38 godina.

Gotovo ništa nije valjalo - iz prvog puta:

Prva vožnja pravog, velikog bicikla (dakle - dva točka, gume 24 cola, bez pomoćnih točkova, klasičan volan, mirne ulice Voždovca) propala je ujedom psa, koji se zatrčao ka meni iz jednog od okolnih dvorištai nije se zaustavio samo na jurenju točkova, već je zario zube u moju nogu.

Zbog toga, naravno, nisam prestao da vozim bicikl. 

Prvi odlazakna more sa školomočekivano se poklopio i sa pokušajem prvog poljupca, namenjenog devojci koja je već imala svog prvog u Beogradu, što je izazvalo i prvo ozbiljnije pijanstvoa to je izazvalo i prvo spavanje na plaži do kasnih jutarnjih sati - što je vodilo ka prvoj kritici razrednog starešine koju sam ikada dobio, ti si Nebojša uzoran đak, a ona nije jedina devojka u kampu, videćeš kako će se to rešiti.
I bio je, naravno, u pravu.  

Prvi termin za odlazak u vojsku poklopio se sa prvim ratom koji je upravo počeo u domovini. A prva ponuda za služenje vojnog roka podrazumevala je i mogućnost produženja istog - na 18 meseci. Nisam otišao iz prvog, već 12 meseci kasnije. To odlaganje je razvrglo neka prijateljstva, ali je donela i prvo kumstvo – i to klasiću iz Temerina.

Prvi posao koji sam radio „preko omladinske” bilo je nošenje stotina kilograma papira u podrumu, od sedam ujutro do četiri popodne. Drugi je bio nošenje rasvete na snimanju, od sedam ujutro do ponoći. Treći – javljanje na telefon u radio stanici. Četvrti – prilozi za istu radio stanicu. Peti – muzički saradnik. Šesti – muzički saradnik, tonac i voditelj, na istoj frekvenciji. I onda je moj prvi pravi poslodavac, odnosno osoba koja je obezbeđivala uredan honorar za te radijske dane – ubijena, i to u vreme kada sam konačno avanzovao do već pristojnog honorara.  

Prva osoba u čijim sam novinama objavljivao tekstove - takođe je ubijena. Suvišno je reći - honorari, naravno, nisu isplaćeni. Što ne znači da sam prestao da pišem.

Prvi pokušaj upisivanja fakulteta bio je, naravno, neuspešan, dobacio sam samo do drugog kruga. Ali je zacementirao želju da ga upišem, što sam učinio - iz drugog puta, mnogo boljim radom nego prve godine.

Prvo pravo zaposlenje "za stalno" propalo je početkom bombardovanja. Nešto kasnije sam počeo da radim u drugoj agenciji, za manju platu, ali sa boljim ljudima. Sa boljim ljudima bilo je lakše zaraditi - i bolju platu.

Prvi izvedeni "dramski tekst" nikada mi nije plaćen. Štaviše, godinu dana kasnije sam slučajno saznao da je ta drama čak predstavljala ostatke moje domovine na uglednom festivalu i bila u užem izboru za najbolju. Napisao sam i sledeću. Plaćena je. Toliko dobro da sam ćaletu mogao da platim za prvu štetu na njegovom automobilu.

Prva oglasna poruka koju sam ikada snimio emitovana je samo jedan dan: u večeri u kojoj je počela da se emituje oglašivaču je obijen magacin i odneta sva roba. Od tada sam kreirao ili snimio još nekoliko hiljada.

Kada sam ostao bez prvog stalnog posla – radio sam na projektima koje niko nije tražio, ali koji su me vratili u igru.

Na prvom velikom otvaranju koje smo organizovali kao agencija, dragi kolega je zaboravio čekrke za podizanje platna spuštenog preko zgrade, površine cca. hiljadu i po kvadrata. Podigli smo platno. Pitajte četvoricu ljudi koji su stajali na krovu zgrade – kako.

Prvo gledanje stana u kojem ću konačno živeti sam, makar i kao podstanar - zamalo da me odgovori od ideje samostalnog života. Stan u kojem i danas živimo pronašao sam iz drugog pokušaja.

I kada se naređaju svi ti prvi pokušaji u niz – 
postane ti jasno da ne smeš da se predaš.

U poslu kojem sam sada posvećen često koristim jedan citat Čarlsa Hendija, mudrog čoveka: “Veliki deo onoga što znam nije mi dalo moje formalno obrazovanje, već sam to naučio u seriji nezgoda i neuspeha. Učio sam na malim katastrofama.”

I verovatno će se i danas desiti jedan promašaj, dva karambola ili poneka katastrofa - manjeg obima. Sigurno će ih biti. Možda bude i neki veći odron.

Što ne znači da neću uraditi sve što sam namerio.

Toliko toga je ostalo da se uradi.

Ovaj levi na fotografiji, iz 1981. - zahteva to od ovog desnog, iz 2011.

Ako je potrebno, može da se uspe i iz drugog puta.


Danas punim tek punim 38.

. . .

Tekst je objavljen i na 365lepih dana.rs

21 comments:

  1. Reč "iz prve" skoro i da ne poznajem kad je o meni reč. Za poneke stvari u životu sam prestao da brojim "puteve" (pokušaje), ali nisam prestao da pokušavam. Iz ove tvoje zbirke post-prvih put(ev)a, razumem zašto nisi dozvolio da se bilo koji na prvom pokušaju i završi. Fine su to stvarčice. Srećan ti prvi tridesetosmi rođendan u životu. Da ih bude još puno (tridesetosmih) i da retrospektiva posle svakog od njih bude ovako kvalitetna.

    ReplyDelete
  2. Bojsa, sve ti srecno i bericetno bilo! Da znas, uveseljavas me ovim tvojim pisanijem, kad se s vremena na vreme setim da bacim pogled (ili nabasam na fb-u). Juce sam uzivala uz muziku koju si postavio, dok sam silom prilika drzala ludo aktivnog jednoipogodisnjaka zarobljenog u kuci (nema tobogana, ne mozemo danas u park, ni do jezera da gledamo "jabudove", iako ne pada kisa, a sve zato sto moramo da cekamo majstore da srede telefon). :)))

    ReplyDelete
  3. lep text, srećna ti proslava, uz želju da svoj stoti milion zaradiš tako što ćeš napisati biopic đovanija di stefana :)

    ReplyDelete
  4. Bojšane, srećan rođendan :)
    Mi smo bolji što smo stariji, takva je berba, takva generacija. I priznaj makar da nikada nije bilo dosadno ;)

    ReplyDelete
  5. Bojša, srećan ti rođendan! :) Onaj klinac sa fotke zna znanje, slušaj ti samo njega. :)

    ReplyDelete
  6. @sizif: hvala ti! :) kako vreme odmiče, biće uskoro materijala i za priče "iz treće", tj. "treća sreća", ali se ne žurim sa obradom te teme, jer će to već zaista postati zabrinjavajuće!

    @"vjazma" (kako ti je dobar nick! :) - hvala ti na lepim željama. Ljubi hiperaktivnog klinca a majstorima objasni situaciju: ukoliko ne požure - oni će morati da ga zabavljaju!

    @maare: mislim da ću se onda ipak zadržati kod 99. miliona, ako je cena za taj stoti Djovani... Jesi me nasmejao :) Hvala ti!

    @yzse: Ne da nije bilo dosadno, već smo preturili preko glave materijal za tri života. Što smatram našom prednošću :) Hvala ti!

    @retka zverka: da je taj klinac znao šta ga sve čeka, možda bi se manje kezio i više trenirao neki borilački sport! Ali, šta je tu je, moram da slušam... :) hvala ti! :)

    ReplyDelete
  7. Povodom katastrofa (malih i nešto većih) pao mi na pamet sličan citat iz jednog filma: "Catastrophe equals opportunity". Srećan rođendan! Sve najbolje :)

    ReplyDelete
  8. fotografija "govori" da si sada u najboljim godinama - po drugi put :)

    želim ti dobar vetar u jedrima!

    ReplyDelete
  9. Pa...Srećan ti rođendan :)

    P.S.
    Pročitaj prošlogodišnju čestitku, nemam snage sad nešto novo da smišljam, verovali ili ne tek sad napuštam kanc.

    ReplyDelete
  10. Srećan rođendan!Da si živ i zdrav i da prešlicavaš još mnogo godina:)Sjajan tekst!

    ReplyDelete
  11. @branislava: svidja mi se ta recenica! :) hvala ti

    @kerovodja: kako fotografija pokazuje, na obali sam mora - vetar dobrodosao! hvala druze!

    @vrabac: tvoja cestitka od prosle godine sada vec racuna da cu ja uveliko prebaciti 111 godina! :) hvala ti!

    @djordje: hvala ti! planiram da prešlicavam još dugo, "podrška je važna!" :)

    ReplyDelete
  12. Ovaj blog ti sigurno nije prvi pokušaj, sudeći po broju uspešnih tekstova.
    Želim ti da ostvariš sve što taj mali sa slike zahteva (iz kog god jednocifrenog puta).

    ReplyDelete
  13. Kako se uzme :) Kao sto dobro znas, ovaj blog je svoj smisao u potpunosti ispunio od kako je presao iskljucivo na ovu platformu, ona platforma na kojoj smo se upoznali je ipak bila prepuna ogranicenja :)
    Dakle, moglo bi se reci da je i ovo - iz drugog :)

    Rekao bih da je spisak zelja tog malog sa slike uglavnom u domenu slatkisa i igracaka, ali evo, poslusacu barem 1/2 tih zahteva :) Hvala ti!

    ReplyDelete
  14. Godine nam uzimaju dosta toga, ali pošteno namire dug. Stvari postaju punije, ili mi naučimo da ih razumemo i osetimo na način koji je u mladosti nedokućiv. Putovati lagano, i bez žurbe? I uživati u svakom koraku?

    Srećan put!

    ReplyDelete
  15. Ponekad citiram tu recenicu, krajnje je vreme da pronadjem njenog autora: "U prvih pedeset godina postavljamo pitanja, u drugih pedeset - dajemo odgovore."

    Hvala ti! :)

    ReplyDelete
  16. Srecan rodjendan Bojsha, ziv i zdrav bio i uzbrdo brz, makar i iz drugog pokusaja, brdo ce uvek biti tu.

    (drago mi je da sam naleteo na ovaj tekst, poslednjih meseci FB mi zamenjuje kalendar za rodjendane...)

    ReplyDelete
  17. Brda ce uvek biti, lepo rečeno!...
    Hvala Z.! Postoje, očigledno i ne-facebook načini :)

    ReplyDelete
  18. Da jos dugo dugo prelazis prelaze na semaforima, nasmejan :)

    ReplyDelete
  19. Blesav susret ;)

    Čudno je kad osobu sa kojom razmenjuješ misli gotovo 3 godine vidiš prvi put uživo, i to slučajno, na pešačkom prelazu :)

    ReplyDelete
  20. Srećan rođendan!
    Kad se nešto desi iz prve, deluje kao "laka roba", slađe je iz drugog pokušaja. :)

    ReplyDelete
  21. Hvala! :)

    To je tacno, ali, ima stvari koje volim da budu - iz prve! :) I to ume da bude itekako slatko!

    ReplyDelete