Friday 20 May 2011

“Slow Emotion Replay” (39 pesama, #16)

Ta tema odsvirana na usnoj harmonici, od prvog udarca doboša - ubrzava srce i čitavoj pesmi daje pomalo odmetički šmek i neverovatno je kako je Johnny Marr, odrastao u industrijskom, skučenom Mančesteru kasnih sedamdesetih i početkom osamdesetih uspeo da kreira takav odnos usnjaka i gitare – stvara prostor dostojan onom koji zamišljam da ću doživeti kada konačno jednom budem seo u taj "convertible", starinski i zaputim se od istočne ka zapadnoj obali ili bilo gde drugde; jer put je možda jedini način da se dođe do svih odgovora na pitanja i konstatacije koja pesma otvara; Matt Johnson na vrhuncu snage - u blistavu pop strukturu ugrađuje jedan od najgorčih tekstova koje je pop muzika devedesetih godina donela; malo je pesama sa većim brojem dilema sabijenih u svega četiri minuta i malo je tekstova koji sa se istom lakoćom obračunavaju sa sopstvenim slabostima i čitavim kosmosom; u dvadesetak redova stane sve: o manjkavostima „sveta“, boga, svemira, svega; „Everybody knows what's going wrong with the world/But I don't even know what's going on in myself.”;  i možda taj put neće pružiti sve tražene odgovore - ali će barem olakšati potragu za utehom koju neće dati “deaf, dumb & blind God who never explains.”  već će se rešenje potražiti negde drugde; možda u glavi; to je jedino mesto; inače će gorčina nastaviti da se razliva telom i glavom; usporenje će biti sve veće; i zaista ćeš završiti kao “slow emotion replay”, i neverovatno je kako ova pesma, još od one davne noći 1993. kada sam je prvi put čuo u emisiji za koju je muziku birao Neša Stanić, dakle toliko godina kasnije i dalje donosi željenu količinu i ljutnje i utehe istovremeno, bez obzira na to da li si tek ušao u dvadesete, ili si tek krenuo vozom natrag kući nakon godinu dana odsustva iz sopstvenog života; ili si prvi put seo u sopstveni automobil i počeo da istražuješ puteve, ili ti je četrdeseta sve bliža i osećaš da si sve bliži tačnim odgovorima. 

The The:
 .


Klip je deo The The filma - “From Dusk til Dawn” (Tim Pope, 1993) koji je, u fragmentima, dostupan ovde >> 
Vimeo kopija spota dostupna je ovde >>

 . . .  

[Ideja serijala “39 pesama”: do 39. rođendana nabrojati i objasniti samom sebi – koje pesme su obeležile prvih 39 godina života. Dosadašnji tekstovi dostupni su > ovde

7 comments:

  1. pre neki dan razmišljam o ovoj pesmi onako bar jedno pola sata dok hodam do kuće, otvaram sanduče i penjem se do stana. genijalno. potpuno genijalna egzistencijalna pesma. pritom još i taj ritam i ta gitara, Džoni Mar u kreativnoj eksploziji. Ova pesma je definitivno obeležila više od jednog rođendana :) stalna zapitanost embodied :)
    hvala ti, ko i uvek, na podsećanju!

    ReplyDelete
  2. o, da, zaboravila sam i usna harmonika. Naravno. :)

    ReplyDelete
  3. (najpre - pitanje: kada ce ocean hillside nastaviti da bloguje ili se izrazava u bilo kom drugom elektronskom formatu? :)

    Imao sam, na kratko, dvojbu izmedju ove pesme i "Dogs of Lust", ali je "Slow emotion Replay" ipak bila vaznija u procesu odrastanja i učenja nekih životnih lekcija.

    Ako posvetiš neko vreme onome što je Matt Johnson radio-komponovao-pisao-propovedao po raznim mestima, videćeš kako je sve što je tada zacrtao nastavio da razrađuje, u svim pravcima.

    Neverovatno je da nije objavio "regularan" album vec 11 godina. Sve sto je "prorekao" osamdesetih i devedesetih se dogodilo. Teško mi je da zamislim šta bi sada mogao da nam kaže i koji muzički format bi mogao da podnese njegov bes, zdrav, opravdan.

    ReplyDelete
  4. :) obećavam da ću pisati, kada mi se povrati moć pretakanja misli u reči, precizno i jasno, tj. kad izađem iz nekog potpuno maglovitog stanja rasutosti. eto vidiš, ne dao bog da mi je 'vaka uvodna rečenica na blogu! :) jeste naše vreme malo razvodnjeno za ovu vrstu besa, Mattovog, iskrenog. Ja sam sinoć citirala "True Happiness This Way Lies". Kad nemam kud, lyrics masteri su tu da spasu stvar...

    ReplyDelete
  5. Kada se budes zatekla pred "praznom stranom", tj. onim prozorom za unos teksta, recenice ce se same iscistiti...

    Ili nece.
    Drzim fige.
    Neka price pocnu i citatima kljucnih tekstova.

    True Happiness this way lies, jap! :)

    ReplyDelete
  6. Sad sam tek otkrio tvoj blog i celu seriju, idem redom i uživam... A ceo sam život hteo da za pesmu grupe Mrlje - Mrtvi dečaci (http://www.youtube.com/watch?v=ZCpmdnTUIyo) kažem: plagijaaaat... Bar su imali dobar ukus :) Svaka čast (do sada) na izboru.

    ReplyDelete
  7. Hej, hvala na pohvali, nikad nije kasno: u danu kada je ovaj komentar dosao, revidirane verzije prica sam poslao zainteresovanom izdavacu!

    Nisam cuo ranije Mrlje? Lici na Slowemotion, zaista.

    Nadam se da ce i ostale pesme ispuniti ocekivanja :)

    ReplyDelete