Sunday 3 April 2011

"Losing my Religion" (39 pesama, #14)

Nije lako hitove čuvati na listama ličnih, omiljenih, najvažnijih pesama.
No, “Losing my religion” je hit i u onom drugom, engleskom značenju te reči. 

Hit.
Udarac:  
u glavu, uho, grlo.
Onda srce. Odmah zatim - stomak.
I kada konačno otvoriš oči, dočeka te taj spot. 
I sada, dvadeset godina nakon što me prvi put udarila - prvi udarci bubnja i dalje izazivaju “little earthquakes” kako to dobro kaže Crvenokosa, jedina koja je zaista uspela da obradi ovu pesmu. 

Uho>
Prvi put sam je čuo u aprilu 1991, talasi B92, subotnje popodne.
Ne bih pamtio dan i sat da to nije bio jedan od tada već retkih, a svakako među poslednjim vikendima koji smo proveli zajedno porodično, svi u vikendici van Beograda.
Planirao sam da krenem ka Beogradu pre ostalih, autobusom.
Bilo je toplo. 
Asfalt Beograda je čekao da mu se vratim. 

Iz dve masivne Sony kutije kraj starinskog a moćnog Aiwa radija udarili su istovremeno – bubanj, bas, mandolina i gitara - i svega 13 sekundi im je trebalo da raščiste prostor za uvodno Stajpovo “Oh, life is bigger/It's bigger than you/And you are not me...” a na takve stihove moraš reagovati kada imaš nepunih 18 godina, vezu pred raspadom i stotine ispisanih kratkih priča i stihova koji su pokušavali da budu to što je Stajp uradio u prvom stihu, u tri poteza.

I šta ti preostaje nego da upijaš dalje: “The lengths that I will go to/The distance in your eyes/Oh no, I've said too much/ I set it up 

Udarac.
Hit.
Do celog albuma sam došao uskoro, "Jugotonovo" izdanje.
Ploče su još uvek stizale. 
.
Grlo >  
Ponašanje stanovnika moje domovine baš tog proleća 1991. učinilo je da sam koncert na kojem ću ovu pesmu konačno čuti uživo čekao jebenih 14 godina, sve do januara 2005, kada su R.E.M konačno stigli i do Beograda.
Naravno da je bilo prilike čuti ih uživo i ranije u državama u okruženju, ali želeo sam da ovu i još neke pesme čujem uživo u mom gradu,
na mojoj zemlji.
I kada je Piter Bak u drugoj polovini koncerta uzeo mandolinu u ruke, znao sam da je to – to, da počinje, da je vredelo doći i razmišljao kako je neverovatno da tih desetak hiljada ljudi nema problem da pesmu koju smo svi doživljavali krajnje lično sada prihvatimo kao opštu-ličnu, da je pevamo punog srca i otvorenog grla, u gomili:

“That's me in the corner/That's me in the spotlight, I'm/Losing my religion”.

Udarac.
Mali zemljotresi. 

(Verujem da ću vibraciju poput te doživeti još samo dva puta u životu: kada se na Ušću ipak jednom bude čuo prvi takt “Enjoy the Silence” i ako se čika Dejvid ipak odluči da dođe pred nas i zasvira “Heroes”. Ostali nemaju šansi.)
Naravno, pevao sam, iz sveg glasa, nisam štedeo grlo. 

Srce, stomak >
Beogradski koncert R.E.M. dokazao mi je upravo to – da postoje pesme koje i nakon petnaest godina slušanja umeju da ubrzaju krvotok, iako uz njih ne igraš, iako znaš da prepoznaš svaki detalj aranžmana, i one gudače što se lagano prikradaju srcu i postaju sve primetniji kako pesma odmiče - "I thought that I heard you laughing/I thought that I heard you sing/I think I thought I saw you try."- sve ide u nizu i sve si niže, sumnje i strahovi obavijaju srce i stomak kako se primiče kraj, sve do četiri ponavljanja reči "dream", poslednje reči u pesmi. 

Hit.
Udarac.
I na podu si.
Patos, ne patetika. 

Glava >
R.E.M. su, naravno, i pre i nakon ove pesme snimili i važnije i teže pesme, ima i onih koji su više cool; nakon ove pesme sročili su jedan od najboljih albuma karijere („Automatic for the People“), ali bez obzira na sve racionalne razloge - „Losing my Religion“ je ostavila najdublji trag.

A možda je sve to tako ispalo i zato što je tom pesmom označen kraj teenage perioda života.
Nekoliko nedelja ranije prvi put sam video tenkove na ulicama Beograda; nešto kasnije dobio i poziv za regrutaciju; sve se ubrzano raspadalo, kao i verovanje da će sve ipak biti u redu, no ništa od toga, nismo više bili deca, gubici i udarci počeli su da se gomilaju. 

„That was just a dream.
Dream.“ 




p.s. Oči >
Zahvaljujući tadašnjoj emisiji „MTV Awake on the Wild side“ (voditeljka: Rebecca De Ruvo) koji se emitovao (uglavnom do podneva) na 3K, ovaj spot je brzo stigao do naših očiju i bio toliko emitovan svakog dana - da je itekako uticao i na ponašanje ljudi za vreme slušanja pesme. U sitnim satima, kada se žurke završavaju ali još uvek ima dovoljno treznih da brinu o muzici, mnogi dečaci i devojčice pokušavali su da igraju kao Stajp u režiji Tarsema Singha, neverovatnog reditelja. 

. . . 

[Ideja serijala “39 pesama”: do 39. rođendana nabrojati i objasniti samom sebi – koje pesme su obeležile prvih 39 godina života. Dosadašnji tekstovi dostupni su > ovde


12 comments:

  1. eto, mene je tek "odalamila" - prvi put sam je čuo dok sam bio u jna, u hrvatskoj, a rat tek počeo... brrrr... That's me in the corner/That's me in the spotlight/Losing my religion... crni humor... (ili da se zadržim samo na boji...)

    ReplyDelete
  2. Ti si prosao gore nego ja :)
    Takvo "vantelesno iskustvo" sam ja imao sa "Do you love me?" Nick Cavea, potpuno pogresna pesma za prvi put je cuti u vojsci...
    Ti crni humor, ja od te pesme i svega sto se odvijalo tih nedelja - crni podocnjaci :)

    ReplyDelete
  3. Dobar tekst.. bile su to godine opasnog življenja i opasno dobre muzike. Sećam se tih MTV emisija koje su se emitovale na 3K dok ne krenu sa svojim programom. Još uvek imam u nekoj kutiji bar 10ak VHS kaseta od 180 minuta sa MTV spotovima koje sam snimao... svaki put bih se nervirao kad REC stisnem kasno pa krenem spot da snimam pošto prođe ona prva najava-telop-kajron-jebemliga za nazivom grupe, pesme i albumma :)Tako sam saznao za Sietl scenu, Public Enemy.. i mnogo toga što sam tad intenzivno slušao...

    Dobra ideja s tim pesmama... Ja bih do kraja leta mogao da spremim svoju Top 36 listu :)

    ReplyDelete
  4. Ja sam REM otkrio i počeo da slušam baš od te pesme i spota. Sećam se da je na jednoj žurci neki stariji lik (maturant gimnazije) rekao - šta slušate tu komercijalu i pokazao na vinil albuma GREEN uz reči: ovo je prava stvar!

    ReplyDelete
  5. @Nebojsa: Imenjace, hvala i lepo je videti te/citati te ponovo na ekranu! Nadam se da ce i Treca smena da se vrati... na smenu! :)

    Rebeccu De Ruvo i "Awake on the Wild Side" na MTV-u naravno da pamtimo... I sve sto je otkrila.
    Do mene su REM dosli u vreme "Green" albuma, takodje je objavljen u Jugoslaviji, "Stand", "Orange Crush" i "World Leader Pretend" su bile prve himne... A onda sam otkrio i "Document" i poceo paralelno da ih pratim - ka izvoru, sve do "Murmur", a oni su vec slagali novi album na svake 2 godine, sve do 1998...

    Nakon svega, "Document" mi je ipak drazi od "Green"... TO je prava stvar! :)

    ReplyDelete
  6. I ja isto u vojsci u "ono doba". Mislim, pesmu o kojoj je reč.

    Green je bolji od Document, nemoj podlegati stereotipima.

    http://www.youtube.com/watch?v=Ro-vRfbv2Zs

    Na koncertu u Beogradu nisam bio, nisam hteo i ne žalim ni malo.

    ReplyDelete
  7. da,da, mada se verovatno zna, ovaj gore sam ja

    ReplyDelete
  8. "Welcome to the Occupation", "It's the end of the world" i "The One I Love" su mi ipak drazi kao trio, ma koliko voleo i "You Are the everything"...
    A da si na beogradskom koncertu bio, shvatio bi i to da predsednik Boris Tadic favorizuje "Green" ispred ostalih. Urbana legenda (proverena sa raznim instancama u kabinetu) tvrdi da je "Orange Crush" ON narucio da se svira na koncertu. A Stajp je tu pesmu i najavio sa "This one has been ordered for tonight" :) Imate nesto zajednicko vas dva, osim imena... :)

    ReplyDelete
  9. aha, tako znači, počeli smo dakle da vređamo.
    dobro.

    ReplyDelete
  10. Kako da ti kazem, sve se namestilo, nisam mogao da odolim :)

    ReplyDelete
  11. Nije legenda to za Borisa i R.E.M, bilo na zvaničnim vestima. I meni je teško palo kad sam pre koncerta čuo da je Predsednik prilikom upoznavanja sa bendom izrazio želju da čuje "Orange Crush". Otada svaki put kad čujem pesmu, to mi prvo padne na pamet, ne mogu od toga da pobegnem.
    Zamišljao sam čak i kako li je izgledao taj susret, Boris The Fan Tadić, i R.E.M.
    Da li je doneo neke raritetne vinile iz svoje kolekcije da impresionira bend i da se oni potpišu na njih? Da li ih je pitao za neke offside projekte koje imaju? Da li je želeo da mu, dok kamere ne snimaju, pojasne neke stihove? Da li Predsednik razume svaki stih u "Orange Crush"? Ja ne, a preslušao sam je pažljivo puno puta. Da li je onaj helikopter u pozadini na sredini pesme zaista dokumentarni snimak helikoptera koji raspršuje Agent Orange? Šta je Majk pitao Borisa, na kraju krajeva? I da li je na kraju sve to bilo samo fol?

    ReplyDelete
  12. Koliko pitanja :)
    Iskreno, zaboravio sam da je bilo na "zvaničnim" vestima, ali ima jedan detalj koji sigurno nije bio na vestima a koji se takođe prepričava i danas, u vezi sa tim susretom.
    Priča, naime, tvrdi da je jedan iz pratnje BT-a dočekao Majkla rečima "I'm a musician, too!"... Ti sad pogađaj ko je to... ;)
    Inače, imam i ja nekoliko dilema u vezi sa Orange Crush, a siguran sam da se nas drzavni vrh nije bavio skrivenim i nejasnim nivoima pesme...

    ReplyDelete