Sunday 20 March 2011

Veliki crveni krug na belom. U njemu, ljudi.

Beograd, Trg Republike, 19. mart 2011 [foto: Tanjug]
Zanimljivo: slučaj keruše Mile, katastrofa u Kraljevu i zemljtroes i cunami u Japanu su po intezitetu i broju reakcija događaji gotovo identične važnosti za Srbiju u proteklih 12 meseci. Štaviše - ovaj poslednji je izazvao možda i najsnažniju reakciju, iako je od nas, geografski – najudaljeniji.

Priručno znanje psihologije onemogućava me da imenujem taj fenomen. Ipak, iskustvo neminovno upućuje na činjenicu da kao društvo generalno najglasnije reagujemo na drame koje su iznenadne; koje nas zateknu usred svakodnevice koja je takođe dramatična, mada to više i ne primećujemo. I možda je to jedan od razloga: već dvadeset i više godina svakodnevica nam je tako gadna da nam je potrebna dupla doza drame da bi se prenuli i doživeli - katarzu. Više od dve decenije razvlačenja po mukama, gnjavljenih poput kora za pitu (u kojoj smo mi valjda mleveno meso?) očigledno nas je učinilo imunim na drame koje se iz dana u dan razvijaju kroz nove epizode, sve nam je postalo normalno.

I ako smo dosegli stepen otupelosti u kojem katarzu možemo doživeti još samo ukoliko je udarac nenajavljen a doza čemera veća od propisane, ostaje pitanje: otkud – Japan kao katalizator?

Živimo u društvo u kojem je vraćeni novčanik vest dana.
Vest nedelje je nedavno bila priča o vozaču i jednoj ženi koji su jedini, u punom autobusu, skočili da spreče otmicu devojčice od 13 godina.

(Postavljanje ovog pitanja nije pokušaj ni merenja snage ni ispravnosti reakcije: svaki čin pomaganja drugom biću na ovom blogu dobija aplauz.)

Valja se podsetiti a istovremeno i naučiti važnu lekciju: ne tako davno Japan je ipak percepiran kao saradnik nacista, nacija koja se u II svetskom ratu našla na suprotnoj strani; zatim kao kolevka ljudi kojima je čast sve i u kojoj Ministar saobraćaja daje ostavku ako je zbirno godišnje kašnjenje svih vozova Japana veće od nekoliko minuta; te, u proteklih nekoliko decenija – nacija čija (prvenstveno) tehnološka dostignuća pomeraju čovečanstvo ka blagostanju koja se ponekad graniče i sa mitovima, tj. preterivanjem.

Očigledno je da je Japan uspeo da se rebrendira, odnosno u praksi sprovede naizgled pretežak zadatak da od države (na fizičkoj ravni) čija su dva grada sravnjena do temelja zablista ponovo punim sjajem, odnosno da od nacije (na perceptivnom nivou) kamikaza koji su se borili protiv saveznika postanu poštovani kao nacija vrednih ljudi.
Tu pokaznu vežbu promene Srbija još uvek nije sprovela u delo, ali je možda reakcija Srbije na zemljotres u Japanu prvi, mali korak ka toj suštinskoj promeni.

Građani Srbije su definitivno proživeli katarzu – posmatrajući iz daljine prirodnu katastrofu koja je pogodila Japan (i pokrenula lančanu reakciju ostalih katastrofa). Prepoznavši Japanski narod kao prijatelje kroz vidljive simbole pomoći (vidi pod: autobusi u Beogradu) ili kroz informacije kolika je ta pomoć bila – Srbi su se, kroz do sada nezamisliv broj ideja, akcija i kanala, posvetili – pomaganju drugima, kategoriji u kojoj nismo briljirali, naročito kada su drugi blizu nas, na korak ili dodir, odnosno kada smo u pitanju mi, sami.

U komentarima na vesti čak se mogu naći i konkretne ponude – Srbi nude građanima Japana svoja imanja, zapuštena ili čak i ona na kojima žive, da se presele ovamo i počnu novi život, tolika nam je zemlja, toliko neiskorišćenog prostora a nigde ruke da zemlju obrađuje i nešto stvara, ostavljaju ljudi poruke na engleskom, brojeve telefona; pojavljuju se i oni koji žele da usvoje decu koja su ostala bez roditelja u katastrofi, koja, zapravo, još uvek nije gotova. 

U danima nakon nesreće je objavljeno da će Japan i u 2011. nastaviti da pruža pomoć Srbiji (i to iznosom koji nadmašuje pomoć koju je naša Vlada poslala Japanu u danima nakon nesreće). Naravno - ni Srbija kao država ni njeni građani ne mogu poslati ne znam kakvu novčanu pomoć, ali su gestovi, odnosno niz akcija poput one juče izvedene na Trgu Republike možda i značajniji od novca: ne mali broj ljudi je svojim delanjem pokazao da nam je stalo do drugih, čime smo napravili mali, ali važan korak u promeni pogleda na Srbiju sa strane. Jer, barem spolja gledano – ovo sada liči na domaćinstvo koja više brine i o dalekim rođacima više nego o prvim komšijama ili samima sebi - a to, ma koliko iracionalno bilo, šalje signal ne samo narodu Japana već i nama samima; da nisu sve ljudske vrednosti istrebljene u Srbiji za proteklih dvadeset godina, iako tako često samooplakujemo sopstveni pad; te dokazuje da Vlada jedne države ili sistem može biti ovakav ili onakav, ali da su ljudi ipak u Srbiji uspeli da prežive, ponovo počinju da se samoorganizuju, želeći da budu ljudi, ujedinjeni idejom pomoći, što nikako nije malo – jer se pokazalo da nekakva energija ipak postoji.

Ta i takva energija valja biti iskorišćenom: jer, kao što smo u proteklim danima čitali vesti koje se dramatično razlikuju od našeg životnog iskustva (putevi koji se grade za 4 dana; kako Japanci i nakon katastrofe čekaju u redu za vodu i hranu; kako nije zabeležen porast kriminala; ...) – tako bi sada od Japana nakon lekcije o rebrendiranju nacije, sada valjalo naučiti i ove druge.
Nama će biti bolje.
Nećemo više samo bolje misliti o samima sebi, već ćemo bolje i živeti.

I valja požuriti sa učenjem.
Uskoro ćemo se ponovo izdeliti i posvađati oko nove teme, da li je Pukovnik poslednji branilac slobodnog sveta ili ne, do sledeće nedelje ćemo pronaći još barem tri priče nad kojima možemo filozofirati i nadglasavati se – i prilika ostaje propuštena.

13 comments:

  1. Nema se šta dodati ovom članku sem potpisa, ali 'ajde da se oglasim zbog podrške.
    S jedne strane narod oko koga se raspada sve osim društva, a sa druge narod oko koga sve opstaje, samo je društvo u raspadu. No, nisu zadivili (i postideli) samo nas već čitav svet. Ameri se ubiše da nađu i najsitniju pukotinu, crv sumnje i društvenu nestabilnost i krizu i.... ništa. Njima kao izrazitoj individualističkoj kulturi je specifičan japanski kolektivizam nepojmljiv.

    ReplyDelete
  2. Pukovnik definitivno nije poslednji branilac slobodnog sveta, međutim, jutros pogledam vesti i vidim kako je japanska vlada "snažno podržala" intervenciju u Libiji. I mislim se nešto, pa zar govnari (ovde se naravno misli na japansku vladu a nikako na japanski narod) bar sada nisu mogli da se uzdrže. Nisu morali da osude, ali mogli su da se uzdrže, da kažu, pustite nas ljudi zabavljeni smo sopstvenim jadom. I niko im ne bi zamerio.
    Ili možda bi? Možda se ipak nisu dovoljno "rebrendirali", bar ne u očima "saveznika"?

    http://vukajlija.com/posteri/jeste-rokn-o-sam-vam--72650.jpg?1298325677

    A što se tiče ovoga, možda u Srbima nisu ubijene sve "ljudske vrednosti" ali izgleda da u meni jesu kada u ovoj akciji na trgu ili današnjem pravljenju ždralova u domu omladine, ne vidim ništa sem histerije i pomodarske "globalne sućuti" sebičnih narcisoidnih jedinki koje su došle da se ogrebu za malo pranja savesti i osečaja "društvenog aktivizma". Bolje mišljenje bih imao o njima da su ostali ravnodušni, ovo mi je jezivije.
    Srečom, u pitanju je ipak samo mali procenat ovog naroda.
    (ovde naravno ne stavljam u isti koš ljude koji su ponudili svoja zapuštena imanja ili odvojili nešto od svoje bedne crkavice za pomoć. to je ok i to je prava pomoć koliko god da je materijalno skromna u odnosu na razmere katastrofe)

    ReplyDelete
  3. meni se nikako ne svidja ideja rebrendiranja nacije. nismo je mi ni brendirali, pa što bismo išli dalje tim putem. ako ćemo pošteno, taj naš "brend" je davno žrtvovan zarad nekih propalih ideja... tu ni rebrendiranje ne pomaže.

    što se tiče pukovnika, dovoljno je videti ko je s druge strane, pa nema potrebe za trošenjem vremena u pogledu simpatija, onako japanski.

    ReplyDelete
  4. Pazi, veštiji tekst o dve Srbije odavno nisam pročitao, ovo komotno može da ide na Peščanik.Da sad ne ulazimo u analizu teksta, dovoljno je samo pogledati slike kojim je ilustrovan post, koje, kao što se zna, govore više od sto reči, to je valjda tako i u advertajzingu. Imamo sliku jednih Srba, onih dobrih i produhovljenih, sa vrednostima, koji smerno i humano pružaju podršku sirotim Japancima (teza), i sliku onih drugih, beslovesnih primitivaca koji se otimaju oko junećeg buta na nekoj ledini u Dobanovcima (antiteza). U sredini je sinteza - ona ista stoka sa druge slike ali saterana u red i disciplinu po receptima i smernicama(rebrendiranje)progresivnih humanista sa prve slike. Japanski narod je tu samo kao pokazni model rebrendirane rulje (bivši fašisti!)istrenirane da sluša i kušuje i u najgorim uslovima.Uočljivo je odsustvo junećeg buta, valjda su ga pojeli oni sa prve slike:)

    ReplyDelete
  5. @pi!: nakon svega procitanog, izgleda da je mnogo toga nepojmljivo(g) svima nama...
    hvala na podršci! :)

    @vrabac: priča o Pukovniku je već začela najluđe rasprave i u off-line svetu... Ne znam šta će Vladi Japana sve to, niti će moj-naš eventualni zaključak nešto promeniti u njihovom stavu... No, da se vratimo na domaći teren: naravno da je, kao i uvek u sličnim situacijama, tu procenat pomodarstva, procenat "socijalne poželjnosti", pa procenat onih stvarno željnih da pomognu, pa procenat onih koji to čine samo zato što je Japan nama pomagao (i koji to nisu činili kada je drama tresnula Indoneziju, na primer...), ali meni je upravo to negde i bilo zanimljivo, i tu je deo odgovora i za Akvamarina - uopšte ne vidim to kao dve Srbije, već kao jednu, konačno ujedinjenu barem oko jedne teme, koja je tuđa nesreća.

    @maare: ispravka (zanat kojim se bavim mi nalaze da je napravim). Mi smo sami brendirali sopstvenu drzavu sopstvenim (ne)delanjem. Jer, brending podrazumeva proces stavljanja neke informacije na informaticku mapu. Brend je, pak, zbir asocijacija koje ljudi imaju u vezi sa odredjenim proizvodom, covekom, drzavom. Tako da, posto smo tu kanda nesto zabrljali, moramo da "rebrendiramo". Uvek pomaze, videti upravo pod "Japan" - kakva promena u kratkom roku!

    @akvamarin: izvini, gresis! I ona prva slika gore je slika srbije, i to od prekjuce, a ona dole od pre nekoliko godina. Ovo, dakle, nije prica o dve Srbije nego dva obraza istog lica. Ona gornja fotka upravo dokazuje da i mi mozemo kad hocemo. Nisam imao nameru da se bavim dvema Srbijama, vec jednom, nasom. Koja ocigledno moze svasta kad se slozi. I kad pojede but :)

    ReplyDelete
  6. da, da, znao sam i pre tvog elokventnog pojašnjenja na šta ti misliš. samo ukoliko nemaš proizvod/čoveka/državu, onda nema šta da se (re)brendira, čak i iz ugla bavljenja tvojim poslom.
    takođe bih zamerio polazište po kome ti sam držiš brendiranje u svojim rukama o svom proizvodu/čoveku/državi. milion političkih primera govore suprotno...
    treće, da i ja pojasnim svoje stanovište kroz prizmu obrazovanja. naime, imao sam tokom studija predmet "politički marketing" koji je podrazumevao izrazito kritički intoniranu knjigu koja se fundamentalno protivi pr-izaciji (svodjenja na robu) svega živog pod kapom nebeskom, pa tako i politike. i ta je lekcija, naučena, ostala bliska srcu za sve ove godine.

    ReplyDelete
  7. pa da, od govana se ne da pita napravtiti. da mi prvo sredimo drzavu, bez obzira sta ko misli o nama. samim tim bi se i misljenje promenilo. a ako i posle toga treba malo marketinga da se stvar pogura, lako ce se to odraditi kada vec imas dobar proizvod. ovako tesko, pa da i najveci magovi iz te branse rade za nas.
    a iskreno, i nije mi nesto bitno da npr. neki tamo Danac iz daleka misli kako je Srbija super ako ona nije super nama koji zivimo u njoj. Mislim, nista protiv Danaca, ali bi pre svega sebi trebalo da budemo najbitniji. Kao sto su valjda i Danci sebi.

    ReplyDelete
  8. @obadvojica :)

    Proces brendiranja je krajnje prost, i zapravo se moze odvijati i bez "marketinga". Evo primera: ako je drzava toliko nesredjena i ne ume da ni javne toalete ne sredi i odrzava cistim, onda se u glavama ljudi formulise brend "usrana drzava", tj. "drzava jezivih toaleta". Ako ne sredis drumove, preskupo naplacujes putarinu, sluzis losu hranu - svi ti aspekti kreiraju percepciju drugih o tebi. Elem, slazemo se da mi prvo moramo da sredimo drzavu. I tako SAMI uticemo na percepciju iste od strane spoljne javnosti, tj. popravljamo lose i stvaramo bolje stvari.
    Na vise mesta sam vikao u vetar da bi bilo bolje da su onih pola miliona dolara za emitovanje gluposti na CNN-u (koje je zapravo samo dodatno srozalo ionako bednu percepiju nase otadzbine) skucali u popravke toaleta, uvodjenje bolje signalizacije i slicne zahvate, nego da su emitovali spot koji nikoga ne zanima o drzavi koja nikoga ne zanima i to koriscenjem rumunske crkve.

    Ako pak najpre ocistis klonju i uvedes neke "civilizacijske norme" u sistem, onda mozes da pokusas da postanes "Zemlja trube i provoda", "Zemlja malina", "Zemlja neposrednih domacina" ili slicno. Posto truba ne moze biti snaznija impresija od loseg toaleta, dok ne ocistis govna, da se tako izrazim, niko nece da slusa trubu. Jednostavno :)

    Ta teorija "imas dobar proizvod" je donedavno bila tacna. Sad moras svakog dana imati bolji nego juce, jer svako moze da kopira sve i svakog. A ti mu dodajes vrednost kroz razne zahvate - sto kognitivne sto one druge i svakog dana stvar unapredjujes, cistis, glancas.

    Tu smo dosli do srzi teorije brendinga, a ta knjiga koju maare spominje ne znam od kada je i ko je napisao (iskreno me zanima, jer u Srbiji ne mogu da se pronadju 3 postene knjige na ovu temu, a da su napisane u Srbiji) je kanda vec prevazidjena. Moze knjiga da se opire koliko hoce, to se prosto desava. Ne vredi da zmurimo na to i da se pravimo da ce to proci samo od sebe. Mislim, mozemo - ali cemo ostati zaglavljeni u poljskom WC-u, da se tako izrazim...

    ReplyDelete
  9. z. slavujević "politički marketing". taj sam ispit polagao 2004. a tad je knjiga bila sveža. rado bih ti je dao da je imam :)
    onu drugu knjigu sam danas ugledao u delfima u skcu, u hodniku izmedju dela sa bestselerima tipa "šampanj mog života" jasmine ane i dela sa stranom štampom, video igrama i dvdovima. samo jedan primerak, 1620 dindži. da sam znao da ti je kupim, uzeo bi je, ovako požuri, ako nećeš moju na pozajmicu :D

    btw, poslednji komentar je meni lično jači i od inicijalnog posta... slažemo se i više nego što bih smeo da priznam :D

    ReplyDelete
  10. Ma sve je to ok, samo:
    "I tako SAMI uticemo na percepciju iste od strane spoljne javnosti, tj. popravljamo lose i stvaramo bolje stvari"

    Ja ako ću da čistim klonju, čistiću je da meni ne smrdi. Moja klonja pre svega meni smrdi. A ako se još onom Dancu to svidi, lepo. Ali, ne bih se ja njegovim mišljenjem previše opterečivao.
    Ili.
    Ako sređuješ stan u kojem živiš, sređuješ ga pre svega da bi tebi u njemu bilo prijatno, a ako se još i prijateljima dopadne kad svrate, super.

    "Ta teorija "imas dobar proizvod" je donedavno bila tacna. Sad moras svakog dana imati bolji nego juce..."

    Smisao svega toga?

    Aha evo ga:
    "ali cemo ostati zaglavljeni u poljskom WC-u, da se tako izrazim..."

    Strah da ćemo ostati zaglavljeni u klonjari.
    A šta je za tebe klonjara? Onako, metaforično.
    Da to razjasnimo prvo.
    Meni na primer sistem u kojem si ti prinuđen da svakog dana MORAŠ da napraviš nešto bolje inače će da te samelje mašina mnogo zaudara. Gore od najgoreg javnog WC-a u Srbiji. Aj što zaudara, nego što je u protivrečnosti sa samim sobom, odnosno nije u stanju da ispuni proklamovanu svrhu. Posle izvesnog vremena nije više u stanju da proizvede to "bolje".

    ReplyDelete
  11. aj za početak da mi očistimo klonju, fakat je da nama smrdi, neki danac i može i ne mora u nju da svraća. ali mi u njoj živimo. to mnogima ovde, ne konkretno ovde na prešlicavanju, već u ovoj tzv. zemlji, kao da nije jasno.

    ReplyDelete
  12. Mare, naravno da živimo u klonji i da bi to moralo da se očisti. Komentar je više bio namenjen Nebojši.
    Ne insistiram ja toliko na tom Dancu zato što sam samo tvrdoglava budala već zato što mislim da je u tome ključ neuspeha svih srpskih reformi i tih "higijenskih akcija" u poslednja dva veka a ne samo zadnjih deset godina.

    Inače, igrom slučaja, kučni prijatelj nam je Slajuvićev docent i asistent (odnoso više ET i njenima). I on o njemu ima dosta dobro mišljenje. Sad ja se ne razumem u tematiku, ali čovek definitivno prati stručnu literaturu. Sve neke knjige na onim stranjskim jezicima, ništa ja tu ne razumem :)
    Tako da mi je primedba o oudated literaturi, bez da se zna na koju si mislio, bili malo čudna, da ne kažem arogantna.

    P.S.
    Tip je inače doktorirao nešto na temu Gebelsa i totalitarne propagande :)

    ReplyDelete
  13. Prvo odgovaram Maretu, a onda opet obojici, dijalog teče lakše tako... ;)

    Što se prve knjige tiče - pronaćiću je već negde, uvek me zanima iz kakvih udžbenika se uče neke lekcije... A dogodilo mi se, ne jednom, da dobijem u ruke generaciju koja je već poodrasla - III - IV godina, a zapravo znaju zapanjujuće malo... Tj, čak ni tu obaveznu literaturu ili nisu ni čitali, ili nisu baš skopčali, ili im je loše preneto...
    Što se druge knjige tiče - hvala na informaciji. Nije da ne želim pozajmicu, nego već danima ne znam gde mi je glava a gde duh, vidite da i ovde svraćam tek u popodnevnim-večernjim satima, preko dana ne podižem glavu...

    Elem, što se toaleta tiče - naravno da se cela higijenska operacija sprovodi najpre - zbog nas samih, o tom delu nisam ni pisao jer se podrazumeva da prvo nama samima mora biti udobno, toplo, dobro, čisto... A onda može da viri preko ograde ko god želi i da priča o tome ili "formira mišljenje"...
    Tek onda, manje je važno ali je i dalje važno - dolazi mišljene "Danca" (gde njega iskopasmo ;)

    Važno je i mišljenje drugih, kao što je važno i razbijanje stereotipa. Stereotipi, znamo, najlakše i najduže opstaju. Pogledajte Kursadžije. Jedino korisno iz tog... igrokaza... je što dokazuje kako su od čitave Jugoslavije samo stereotipi ostali živi. Elem, stereotip o Srbiji je takav da utiče i na sve druge aspekte našeg suživota sa ostatkom sveta.

    Zašto da ne misle o nama malo "bolje" ako to već zaslužujemo.

    Samo je važno da pokažemo - čime zaslužujemo to bolje, tj. kako pokazujemo da nam je stalo.

    A svakome i svima je stalo da bude prepoznat i vidjen kakav stvarno jeste, ako ne može da bude viđen boljim nego što jeste, to je normalno i prirodno, tako i evolucija šljaka :)

    ReplyDelete