Saturday 23 October 2010

Sunce mu blogovo...

Otvoriću temu, novinarski tendeciozno:   
Šta povezuje Teofila Pančića, Ljubicu Arsić i Sinišu Kovačevića?

Pored (pretpostavka) ljubavi prema tvrdo barenim jajima, šetnjama  tokom sunčanih jesenjih dana i čitanju “dobre knjige”, ovo troje ljudi deli zajednički animozitet prema – blogerima, tj. ljudima koji bezobrazno i bezobzirno koriste tehnološku mogućnost i otvorenost sistema da sopstvene stavove, strahove, nadanja ili dopadanja dele sa drugima – koristeći formu bloga.

Pretpostavljam, zapravo sam siguran da se nijedno od njih troje ne oseća prijatno u društvu sa spiska – ali, nije ni meni najprijatnije kada se kategorija ljudi/platforme/medija/ kojoj pripadam optuži za „potkopavanje našeg osećanja šta je istinito a šta laž” ili općenito klasifikuje kao gomila, i to nadrndanih amatera, mediokriteta te iz trećeg izvora padne optužba da nam je jedina svrha da podržavamo antisrpske ideje.

Teofil Pančić je mišljenje o blogerima predstavio kroz prikaz knjige “Kult amatera” Endru Kina pre više od dve godine, te je stav upravo ponovio najnovijim tekstom u “Vremenu” koji podrazumeva da generalno gledano manijakalno-idiotski stavovi mogu postati dostupni javnosti isključivo putem bloga (citat: “a no đe bi?”), adresirajući ga valjda kao jedinu komunikacijsku platformu na čijoj površini govna mogu plutati.

Nedavni tekst Ljubice Arsić objavljen u “Politici”, takođe nazvan “Kult amatera” (u kojem se služi stavovima Endrua Kina a ne navodeći njegovo ime) blogere i ostale internet aktiviste pak izjednačava sa majmunima koji ljušte elitnu kulturu poput banane – i to onim majmunima iz starog vica u kojem isti dobijaju mašine za kucanje da bi, matematičkom verovatnoćom, za 200 godina neki od njih napisao “Hamleta” - ali su blogeri definisani i kao ljudi koji ne umeju da prebole činjenicu da njihov intelektualni rad nikada neće biti objavljen – što je valjda anahroni termin za pojavu nekakvog teksta na tabaku odštampanog papira povezanog klamericom ili lepkom a između korica od tristagramskog kunsdruka ili, ne daj blože u tvrdom povezu. Ujedno, tu se u tri klika, ops - tri skoka - nađemo i pred temom pedofilije na internetu, čudo jedno kakvu zbrku naprave te brze konekcije, prestane čovek da razlikuje anonimne komentatore vesti, autore low-brow video klipova i - blogere.

Zabluda druga Kovačevića je pak, najplića i samo skicirana: on blogere prosto smatra delom sile koja podržava ono što je na štetu Srbije - i to se može smatrati i komplimentom – jer pisanje blogera smatra čak delotvornim, odnosno – moćnim.

Deluje besmisleno baviti se 2010. godine raščlanjivanjem stava da se “objavljenim” smatra isključivo ono što je došlo do papira – ofsetno, roto ili digitalno odštampanog - svejedno je. Napredak tehnologije doveo je i do toga da svako od nas može za sramno mali iznos novca doći do pristojno odštampane knjige i deliti je okolo puna srca, predstavljajući se kao pisac.

Smislenije zvuči obratiti pažnju na generalizaciju čitave kategorije blogera i blog-platformi kao takvih, izjednačavanje komentatora vesti koje krase razni kreativni nadimci – a sve to imajući na umu i pred očima šta se štampa i emituje u Srbiji 2010. godine, i to u medijima “sa nacionalnom pokrivenošću”. (Ne)kvalitet onoga što se može pronaći u tim i takvim medijima daje za pravo da televiziju uopšteno proglasimo kvintesencijalnim zlom, autore tekstova u dnevnim novinama besramnim lažljivcima koji su ostali uskraćeni za elementarno kućno vaspitanje i čiji su roditelji u stranice iz “Bukvara” i “Gramatike” umotavali tegle sa turšijom već na početku školske godine te su jadni propustili nekoliko lekcija, dok bi voditelji radijskih emisija verovatno najviše stradali – jer radio, kao jedini preostali klasični real-time medij otkriva sve slabosti mnogo bolnije od drugih medija.

Ali, zašto posezati za takvim generalizacijama?

Po blog-stranama i platformama može se pronaći isti procenat mediokriteta kao i “klasičnim” medijima, pri čemu ti i takvi blogeri stvaraju mnogo manje štete od onih u medijima. O “osrednjosti” tek ne vredi govoriti,  barem ne u Srbiji 2010. godine u kojoj više nema nijednog “klasičnog” medija ili njegovog segmenta posvećenog kvalitetnoj pop-kulturi, u kojoj su se recenzije novih albuma i knjiga svele na haiku-rečenice i loše prevedene citate po magazinima poput “Elle” ili “Bazara”, u kojoj se političkim analitičarem smatra svako ko razlikuje skraćenice imena stranaka i Srbiji u kojoj se čitava izdanja svode na neskrivene ili skrivene plaćene objave; u kojoj se dnevne novine iz dana u dan razlikuju samo po datumu i kursnoj listi, a sve ostalo je svaki dan identično, zatrpano PR tekstovima čije kopije, nedirnute, neproverene i nepromenjene možete pronaći na stotinama agregatora vesti po Mreži, plutaju prazni i obesmišljeni. (Verovatno zato u proteklih nekoliko godina kupujem isključivo “National Geographic”, ostalo se pregleda on-line.)

U takvoj ligi optuživati blogere da su generatori osrednjosti, skriveni iza lažnih imena – prosto ne ide, odnosno - ovo drugo uglavnom nije ni tačno, ukoliko pričamo o onim viđenijim, odnosno - čitanijim blogovima.


Upravo ste uložili nekoliko minuta života u čitanje redova koje je nasumičnim lupanjem po tastaturi sročio mediokritetski majmun-amater anti-srpske orijentacije, uništavajući elitnu kulturu.
Zašto to činite?

Ja to činim zato što se od blogera koji pišu na našem maternjem ali i drugim jezicima može dobiti više korisnog, pametnog, neočekivanog, životnog nego od onoga što se može kupiti na kiosku, pogledati na ekranu televizora a o štandovima sa “knjigama” u tržnim centrima da ne govorim. Da sam se oslonio isključivo na “klasične medije” osetio bih se ponovo kada sam kao klinac ulazio u prodavnicu ploča PGP-RTB u Makedonskoj: prepune police – ali malo slušljivog, još manje pametnog a najmanje onoga što znam da se upravo dešava u svetu.

I zato bih za kraj podsetio da se na blogovima koje preporučujem a koji se nalaze na desnoj šlajfni ove stranice i dalje mogu čitati koncizniji, smisleniji, bogatiji i korisniji tekstovi o filmu, muzici, lokalnim i globalnim promenama, glupostima političara ili se prosto može naći nešto kvalitetne zabave – svega, dakle, ima mnogo više no što se može pronaći u klasičnim formatima. I biće ga sve više, ovo je, zapravo tek početak. Neki od blogera u Srbiji imaju veću čitanost i uticaj na širu zajednicu od mnogih nedeljnika, a i nekih dnevnih novina. I to je jedan od mogućih vidova otkrivanja kvalitetnih stvari koje će, u konačnom zbiru, našu realnost učiniti boljom.

Ko je stigao do kraja ovog amaterskog osrednjeg majmunisanja, evo linkova ka tekstovima koji su majmunisanje izazvali. Treći čitate na sopstvenu odgovornost, a blogere ionako spominje jednom rečju. On mi dođe kao jagoda na šlagu, a i objavljivan pisac je, nije amater... 

Linkovi, dakle: 

40 comments:

  1. DoDze mi da Cootwa odshtampam cFe ca BlOga... mada ne znam ko bi im'o zhiFatza to da chita... :)

    ReplyDelete
  2. :)
    A jest' - a koji bi te lektor pustio u štampu uz ovakvu količinu kršenja svih pravila :)

    ReplyDelete
  3. sahlgajbbvzkzjvkurac! Uspeo sam! Sad cu da napisem knjigu :-)))

    ReplyDelete
  4. Zašto, o zašto ljudi posežu za neopravdanim generalizacijama i opštim mestima... :)

    Šta vredi, već smo im se dogodili.

    Uvek sam bila fasnicirana umećem (pojedinih) dželata tokom Starog veka da odrube glavu tako na žrtva ni naredno9h 15 minuta ne shvati da je mrtva. Gleda, trepće, snima uzbuđenu raju. I tek kada pokuša da progovori, kljak.

    Za neku zrelu ličnost možda bi uputnije bilo da ne eksponira količinu svoje neobaveštenosti. To da se prvo ima stav, a tek potom informacija, to je tako srpski ...
    (nisam anti, btw. ja sam patriota, ja bih da ne ponavljamo večno iste negativne obrasce, a ovo je jedan od njih).
    Dogodilo im se. Samo to shvate tek kada progovore.

    ReplyDelete
  5. Ne znam, bolesno što ta žena kaže. Vidi molim te, ona je merodavna da oceni šta je kvalitet a šta treš. Potpisujem to što si komentarisao njoj a i ovo što si ovde naškrabao, tj. naudarao po tastaturi :)
    Danas, zaista, svako može da izda i naučni rad, a kamoli običnu knjigu. Koliko nepismenih idiota škrabaju za novine, ne smem ni da pomenem. I kao i svuda, isplivaće kvalitet. Smatram da je čak i bolje imati veći izbor, nego biti manipulisan samo jednostranim informacijama.

    ReplyDelete
  6. Dajte ljudi, uozbiljite se malo. :D

    Ja mislim da se za dobrim konjima prašina diže. Ili majmunima, kako god.

    Zašto bi g-đa Mango, g-din Filteo Prosvetljeni, te bloger (гласноворник) DSS-a bili pogođeni nečim što ih se u stvari uopšte i ne tiče, niti imaju pojma o čemu govore!? :)

    Lepo si se ti tamo potpisao ispod Arsićkinog teksta, no džaba, jer uz još ponečiju kritiku, gotovo svi viču u glas beeeeeeeee.

    Pozdrav od majmunice skriboman(s)ke

    P. S. Svaka budala danas može da objavi knjigu i svaka budala danas može da ima svoju kolumnu, pa u čemu je onda problem?! Tj. ko ima problem - mi ili ne-mi?

    ReplyDelete
  7. NanDzaraSta ZbooNjeTa24 October 2010 at 00:55

    Gledam al' ne vidim gde sam i' prekrshila...

    ReplyDelete
  8. Da se prvo malo našalim: neke babe iz komšiluka su, do pre nekoliko godina (dok su bile žive), govorile kako su ove današnje "mlade" razmažene, pa ne mogu ništa da urade bez veš mašine, šporeta, električne pegle, "velikog" i "malog" bojlera (na struju, dakako); one su, međutim (te babe), "u maldosti" sve radile same, na perilu kao led ledenom vodom, sa peglom "na žar", a voda grejana u bakračima i na šporetu se imala štedeti kao suvo zlato.

    Mislim da je makar zrno odijuma "ozbiljnih" noviinara i(li) književnika prema blogu i blogerima negde na ovom principu - doduše, malo modifikovanom: oni su kao novinari ili književnici morali da se bore za šlajfne, članke, kolumne, ponekad možda da "češljaju" to što su hteli da napišu, a vidi ti ove blgere - ej, sami sebi urednici; pa zar neko ne može da stane na put "slobodi", a ustvari blogerskoj razularenosti!i? Suvišnoj slobodi, dabome! Opasnoj, pa naravno!

    Mislim da se tu radi (i) o gubitku trke sa vremenom, neshvatanju trenutka i klime koja vlada, Neko bi možda mogao da kaže da je to elitistički prezir, da lično oni (stari, prekaljeni vukovi) trebalo odlučuju šta "da ide", a šta da "ne ide", mada ja mislim da se radi o posustajanju u držanju koraka sa vremenom.

    Što se Teofila tiče, njega sam slušao, pa mi je ta priča poznata; drugo dvoje nisam, ali mi je ovaj tekst dao "materijala za istraživanje" (prečitavanje). Opet odužih? Stavi(te) na račun mojoj blogovskoj kolegijalnosti:-)

    ReplyDelete
  9. Fantastičan post!
    Ovo što radim u proteklih skoro godinu dana zove se - majmunisanje? I nije tako loše, nastaviću. Nastaviće valjda i oni majmuni koje rado čitam.

    ReplyDelete
  10. Uh. Iznervirala me je LJ.A. ove druge jos nisam procitala.Probudila je u meni buduceg penzosa iz rubrike "Medju nama" pa sam joj ostavila komentar:
    "Ova generalizacija kroz koju provejava strah od amaterizma, mnostva informacija, preplavljujuceg amaterizma me podseca na price o strahu medju umetnicima, posebno slikarima kada se pojavila fotografija. Eto, odjednom svako moze da fotografise, sve sami amateri sa majusnim fotoaparatima zbog cijih radova ne moze posteni slikar vise da nastavi da radi kako je navikao. Ali, oni koji su znali da prepoznaju duh svog vremena, pronasli su i nove estetske i likovne izraze shvativsi da se otvorio novi prostor za njihov profesionalizam koji im ni jedan amater ne moze oduzeti. Ostali su kukali i pokazivali prstom i dizali noseve. Bas ovako.
    Medijski amateri svakako ne mogu ni da prepoznaju niti da shvate prirodu inovacije u svojoj "amaterskoj" oblasti."

    ReplyDelete
  11. čudi me da im toliko smeta blogerisanje??? znam da je ranije marko vidojković imao negativan stav na temu blogera, ali sećam se isto tako da je dubravka ugrešić izjavila da je mnogo pametnijih stvari pročitala na blogovima nego u bilo kojim novinama koje izlaze u zemljama bivše Jugoslavije.

    ReplyDelete
  12. odlično poređenje, blurred. čitavu ovu tiradu vidim kao narastajući strah od mogućeg gubitka posla i ništa više.

    ReplyDelete
  13. "Otvoreni prelomi duše"
    Ovakav bi bio naslov kada bi se bavio ovim ljudima koji ne žele da čuju tudje mišljenje, no drže samo do svog...

    ReplyDelete
  14. Nisam znao za ove Pančićeve momente - ozbiljno i duboko se srozao u mojim očima. Nije da mislim da ga nešto zabole za to,ali pošto sam ga hvalio u jednom tekstu, imam potrebu to da pomenem.
    Smetaju njima blogeri, jer predstavljaju realnu konkurenciju pa onda oni moraju da se trude, da rade na kvalitetu svojih tekstova, a kako godinama vrte jednu te istu ploču, postaju dosadni, naspram šarenolikog sadržaja blogova (nekih, naravno, kvalitetnijih). Da ne pominjem uticaj blogova koji raste ovih dana na našem tlu...

    ReplyDelete
  15. Imam konkretan predlog: pošto sam slučajno vlasnih štamparije predlažem svim blogerima da odštampaju (može i na običnom štampaču, ionako se dobar deo knjiga sa Sajma Knjiga tako i štampa) svoje postove i da mi ih pošalju, a ja ću im BESPLATNO iste povezati u obliku knjige (sa sve koricama, predgovorom, pogovorom i sadržajem).

    A onda svi da zapucamo u udruženje književnika, i da insistiramo da im plaćamo članarinu. Ne znam koji kriterijum bi mogli da postave da nas odbiju (a da pritom ne desetkuju postojeće članstvo).

    Ukopali bi ih načisto.

    ReplyDelete
  16. Bloga mu poljubim, pa što si se tako majmunski primio?

    Otprilike, stojim negde uz Sizifa i Kajzera, pošto je Teofil umeo tu i tamo da me vispreno zasmeje, ostalo dvoje ni to.
    Da ne zvučim kao narodnjačke "legende" kada se nađu u nekom reality kavezu, pa počnu da dave sve oko sebe kako su oni veličine, pa tiraži, pa koncerti... Ali brate mili i ostala braćo i sestre, dame i gospodo, MI pravimo PROMET.
    Sledeća faza i jeste da taj promet konvertujemo u pare i da se pre toga naučimo kako nije ništa loše da živiš od onog što voliš da radiš.
    Sa druge strane ako pogledaš astrološki mi smo generacije sa Neptunom u Strelcu (1970-84). To je upravo priča vezana za umrežavanje i za neke malo drugačije filozofije. Da ne pljujem njih "etablirane" umetnike i sofiste, ali kada se desi smena generacija nadam se da ću biti pri pameti i pokloniti se pred novim sistemima rezonovanja i priznati da je moje prošlo.
    Da se ne ponavljamo, Blurred je to daleko lepše napisala i ubola pravo u tu vrstu sujete.

    Do tada...
    Pevam svoj blog bez namere bitne i najveće novine za mene su sitne, ja sa strane samo kreiram svoj svet.
    A desi se i meni da ispadnem i debil i HABL, al' nikad toliko da zagadim kabl,
    to je bar rutinska stvar,
    ... da budem svoj car.

    P.S. Nickove obožavam :)

    ReplyDelete
  17. hahhah :) Tekst ti je baš duhovit! :))

    ReplyDelete
  18. Ko je uopšte ovde amater? Meni deluje amaterski kad neko piše o nečemu o čemu pojma nema (Internet), a pri tom se zaklanja iza autoriteta (?) jedne jedine knjige.

    Razočarao me je T.P., mislila sam da se on bori za malo drugačije vrednosti. Da nije u dilu sa...kim god, verovatno bi bio sjajan bloger.

    Sad je problem što u formiranji javnog mnjenja učestvuju ljudi koji to nisu zaslužili (svi znamo o kakvoj vrsti zasluga govorim). Pa, izvin'te, elito, šta da vam kažem.

    ReplyDelete
  19. "95% naučne fantastike je sranje, ali je i 95% svega ostalog takođe sranje"

    Filip K Dik o optužbama da je naučna fantastika kič.

    Inače tim Pančićevim stavom se bavio i Bojan Budimac na B92 blogu pre par godina:

    http://blog.b92.net/text/3760/Fisking%20Teofil%20Pan%C4%8Di%C4%87/

    ReplyDelete
  20. Koliko vidim - slažemo se da u ovoj priči ima animoziteta izazvanog i nelagodom - jer, eto, pojavio se talas ljudi koji valjano pišu o istim kategorijama o kojima pišu i novinari, i to za novce.

    Blurred me podsetila na cinjenicu da su pre svega stotinak godina pozorisne glumce koji su u podeli dobijali da igraju Murata ili nekog drugog zlikovca ostavljali da spava u stali, jer je on kao los glumac, a jos igra i zlikovca - a onoga koji igra Cara Lazu ili Marka Kraljevica - pravo u gostinsku sobu...

    To je naravno druga kategorija ludila - ali je mehanizam slican.

    Dopada mi se Miodragova ideja :)
    Ukoliko ce to da ucini da postanemo priznatiji, institucionalizovaniji - ok, evo placam i za povez i korice...
    Ali da onda svi pisemo jedni drugima "recenzije" na koricama knjiga, predgovore i pogovore i tako postanemo uzasno vazni i priznati!
    :)

    Vrabac, hvala na linku! Nego, da li je to bio Stredžen ili Filip K. Dik.

    ReplyDelete
  21. htedoh da napišem "šund" a ne kič :)

    ReplyDelete
  22. biće da si u pravu, Stredžen ipak, i procenat je 90%, ali to ne menja smisao :)

    ReplyDelete
  23. Mislim vrlo slično kao Sizif, tj. ono što sam već napisala jednom, a gospodin Varagić uzeo kao citat koji se može pročitati na njegovom tekstu o "sektašenjima" ove vrste:
    http://tiny.cc/kwu9d

    Ovo je - po meni - baš zanimljiva situacija, koja ukazuje da i oni na malko "višem nivou" od gospodina Milana Karagaće sa B92 blagog pojma nemaju, da su nekakvi... "relikti" iz ko zna kog doba (jer su čak i mlađi od mene, a ne poimaju šta je vast 'net).

    Takođe - mislim da je sasvim jasan pokušaj dezavuisanja blogova - kao (očigledno) nedovoljno poznate "pošasti", koja preti njima, Osvedočenim Kvalitetima, Poznavaocima Koji Arbitriraju.

    Isto kao i mnogi, mislim da ovo samo ukazuje na to da blogosfera, jedan ipak slobodniji svet, dobija na značaju; 1001 put sam čula da su blogeri čak i "plaćenici" - a po meni, baš ovakvi tekstovi ovakvih imena ukazuju na "naručenost".

    Kako reće Petar Luković: uvek ima novinara koji će za 200 eura napisati suštu istinu :)).

    Nije loše plašiti se blogera koji misle šta god da misle, pišu šta žele da pišu, da se sad ne upuštam u to šta su stand-up blogeri, i kako tek ta "pošast" funkcioniše...:))).

    I za kraj, moj omiljeni citat - mislim da je sa SuprBay:

    This is how it works. Whatever you sink, we build back up. Whomever you sue, ten new pirates are recruited. Wherever you go, we are already ahead of you. You are the past and the forgotten, we are the internet and the future.
    y'arr!

    Najlepše hvala na tekstu, i srdačan pozdrav :).

    ReplyDelete
  24. Nasla sam jedan interesantan tekst koji se bavi slicnom temom ali "gadja" u koren "straha" od e-publishing-a. Ne nudi resenja, ali barem prepoznaje prave uzroke.
    http://www.prospectmagazine.co.uk/2010/10/books-electronic-publishing/

    ReplyDelete
  25. :))))
    odličan tekst

    Blogeraj je prirodna, cyber meteorološka pojava svežih vetrova različite jačine i pravca, koji vitlaju po bespućima interneta.
    Ko ne voli kad duva, uvek može da se skloni u sigurnu zavetrinu.

    ReplyDelete
  26. E sto mi je nekako drago sto su se novinari uprpali od sirotih blogera. Tako i treba. Da nismo tako bitni ne bi se oni nama ni bavili. Vrlo cesto se desi da iz tog "mora" mediokiteta izadje i ponesto kvalitetno, kao uostalom i u svim sferama rada. Neka, neka, samo nastavite da pisete dragi blogeri!

    ReplyDelete
  27. Majmun radi što majmun vidi...tako beše?
    Odličan tekst, nisam stigla ni do trećine trećeg linkovanog napisa a već sam bila u predinfarktnom stanju.
    Zašto? Zato što sam uvređena? Ma neee. Zato što se neko usuđuje da ljude čije pisanje verovatno ne prati blagoslovi svetom vodicom autora kog je pročitao (u ovom slučaju pročitala) i pritom ne navede izvor, koristeći identičan naslov.
    Evo, ja sam i bloger, i kao objavljivana, i novinar.
    I šta sad da radim? Da uzmem pisaću mašinu i da čekam, da uživam u svojim mediokritetskim tekstovima dok mi šuškaju pod prstima knjige ili da napljujem blogere da podignem čitanost nekim C/P tekstom punim paranoje.
    Nisam pametna, ja sam samo bloger.

    ReplyDelete
  28. Nemam običaj da se dva puta "javljam za reč", ali sve mi se nešto Teofil mota po glavi. Ironija je što je on 100% BLOGER! Po senzibilitetu, jeziku, retorici... (neko zloban bi rekao i po kompleksima). Ne pada mi trenutno na pamet ni jedan kolumnista koji više odgovara njegovoj viziji blogera - od njega samog. I izgled je baš u tome stvar: zamislite kako je to kad se probudite ujutru i shvatite da ste možda FACA u jednom svetu - ali u nekom drugom ima takvih na stotine.
    C,c,c,c... Stvarno mu nije lako!

    ReplyDelete
  29. @vrabac: ne menja suštinu, naravno! Link koji je Blurred postavila i ovaj SF pričuljak me podseća na onog tipa koji je tvrdio da ton-filmovi neće nikome nikada biti interesantni :)

    @Deda, zubarica, djordje kalidijas, shaputalica, valentina - pogledajte Miodragov odgovor, covek je uoblicio ono sto mi se od sinoc vrzma po glavi: Teofil po stilu pisanja, brzim promenama tema i gotovo hypertext asocijacijama zaista diše kao bloger - odnosno dosledno nastupa od ličnog ka opštem... Na drugom mestu je neko predložio da se pozove na EastWeekendFest i sagleda koliko tu ima poštene on-line inteligencije, mislim da bi bilo obostrano korisno :)

    Bez šale, Teofil uglavnom zastupa stavove slične većini blogera koje čitam. Verovatno je samo potrebno oprati šoferšajbnu i retrovizor i shvatiti da je ova konfrontacija zapravo suvišna i lakše rešiva nego objasniti instant hitu - g-dinu Karagaći - kako funkcionišu otvoreni sistemi... Ko je propustio, evo njegove priče:

    http://blog.b92.net/text/16292/Jesu-li-i-blogeri-B92-bili-tamo/

    ReplyDelete
  30. Nije vredno nerviranja... Zhao mi ih je. Srozali su se do koske. Ovo je samo strah za ochuvanje utvrdjenih pozitzija... Msm, zamisli da tu neki ZeRtZ pochne da se gura za sto, medj' B(l)ogomdane... stvarno bzv.

    A zeRtZ je sretjan i bez stola... zbog svakog Osmeha koji je izmamila i zbog svakog drugara, o prijateljima tek netju da govorim, koje je stekla shkrabajutji.

    ReplyDelete
  31. Baš je neprijatna ova "srpska intelektualna elita".
    Ovakva reakcija na Internet i virtuelnu realnost je bila očekivana i oslikava strah od nečega što nema ko da kontroliše (strah od slobode: od slobode izražavanja i slobodnog pristupa znanju (!)). Nažalost, u tekstovima je primetan visok stepen neinformisanosti, argumentacija ne postoji, a to što su ONI napisali, drugi čitaju jer ispred teksta stoji ime, a ime prodaje tekst (?).
    Ovo mi budi reminiscenciju na Skerlićev tekst "Lažni modernizam u srpskoj književnosti" - kritika novog nije neprikosnovena u postavljanju estetskih i drugih vrednosti. Danas se zna da je taj tekst jedna od najvećih grešaka ovog velikog srpskog autoriteta (Ovo ne znači da su blogovi i pisanje na njima u vrednosnom smislu na istoj poziciji kao moderna poezija, ali i jedna i druga pojava jesu neprihvaćene u tradicionalnom smislu).
    Pa, neka vreme bude sudija.
    Oni neka kritikuju, a mi ćemo da se majmunišemo :)

    ReplyDelete
  32. Ti si ovo simpaticno napisao, ali moram da priznam da sam se nasmejala.
    Nije vam lako (ne smejem se tome), vec... pa, ja uopste ne znam ko su ovi ljudi. Sve to je tako fino preletelo preko moje glave. I da ih poznajem, ne vidim da bi bilo drugacije. Malo smeha je uvek dobra stvar. A spoonful of sugar..
    Ali zamislila sam se nad imenom Teofil. Bogoljub? Oh, dear..
    (Korekcija: na jednom mestu si napisao Ljubica, na drugom Ljiljana.)

    Sada se stvarno ne sme stati :)

    ReplyDelete
  33. ej, pa dvoje su se tako smuvali :)

    ReplyDelete
  34. Uvaženi kolega blogeru Nebojša, razmislite o opciji uvođenja foruma na Vašem blogu. Sve je teže za pratiti kvalitetnu diskusuju na nekvalitene subverzivne elemente koji potkopavaju blogerske likove i dela. :)

    ReplyDelete
  35. @ZeRtZ: Intimizacija, to je možda ta razlika koja žulja? Da su barem klasični mediji postavili rampu visoko - razumeo bih - ovako ne razumem i ostaje mi samo da primetim da vrednosno zapravo nema razlike između onoga što ti radiš ili bilo koja voditeljka talk-show programa, koja se intimizira sa gostima/publikom na ekranu TV-a.

    @Branislava: Ček, ček, čekajte, ako se majmunišemo, nema pozivanja na Skerlića! Nađimo kao izvor ili spiritus movensa nekog Srbenda1992 ili ZhileZemoon89 mislioca, to je, valjda primerenije našem majmunisanju? :)

    @Proza: Zaštićena si od nekih stvari, svakako... Teofil je inače jedan od najzanimljivijih/važnijih ovdašnjih novinara/analitičara - i verovatno se zato ovoliko i spominje u komentarima - zato što nam je stalo šta on misli o određenom problemu/temi/pojavi... Lj.A. očigledno slabo ko komentariše, a njena argumentacija je paučinasto-prozirna - no, nije osoba integriteta poput Teofila...

    Ispravio grešku u imenu, hvala.

    @etotako: Samo smuvali? Čini mi se da je tu ima još ponečega... ;)

    @retka zverka: Forum? hmmm... to mi miriše na institucionalizaciju ;), da ne kažem medij! Iscrpimo mogućnosti komentarisanja u ovoj formi do poslednjeg bajta... binarnog zapisa... ;)

    ReplyDelete
  36. Ne usuđujem se da pročitam linkovane tekstove, jer ko zna šta sve posle toga mogu svojim majmunskim mozgom da smislim i napišem. Svaka čast, tvoj majmunski tekst je odličan. ;)

    ReplyDelete
  37. samo cu reci sledece: ovaj (blogerski) tekst sam procitala iz cuga - za razliku od citanja knjige Mango autorke Ljubice Arsic. a stvarno sam se trudila. sve je jasno.

    ReplyDelete
  38. Evo mene, da dignem svoj glas još jednom i ovde, protiv stavova dotičnih, pošto sam to isto uradila i na svom blogu.Bloger sam postala mnogo kasnije, te nisam bila u - materiji. Tj, bila sam samo delatnik u profesiji onih koji ovo nazvaše majmunisanje. Pa sad i ne znam gde mi je mesto. Ako mogu da biram, radnije bih sebe navala blogerom.

    ReplyDelete
  39. Napisano po meri i što bi rekli Alkari; Pravo u sridu, što se nikako ne bi moglo reći za gospodu, navedenu, čija se malicioznost, da ne kažem ljubomora, a opet, zašto i ne, vidi, tj. čita iz mesta. Kada nekome počnu nedostajati ideje i kad zaostaje u trci sa vremenom, tehnologijom, kako god, onda se naravno žali i traži izgovore i da podvučem; Pobednici, slobodno čitaj Blogeri ma koliko zvučalo prepotentno nekome, idu dalje, gubitnici traže izgovore

    ReplyDelete
  40. Slažemo se, zato - samo napred, sunce im Blogovo! :)
    I hvala!

    ReplyDelete