Sunday 13 September 2009

Nedelja popodne, đubre-metni dan /nagađanja/



N.N. iz Cvijićeve ulice konačno uspeva da se oslobodi fotelja u kojima je njegova guzica provela tolike dane, nedelje i godine navijajući, psujući, pozivajući na rat, moleći za mir, pevajući, gutajući knedle, prebrojavaći procente na izborima najpre za Desne, onda Leve, onda Centar, onda Nezavisne, onda prestaje da broji, već počinje da meri rupu na sedalu i najpre je prekriva jastučićem, zatim malim ćebetom te na kraju ogromnim prekrivačem - tu rupu sve veću i veću, poput rupe u njegovoj duši i novčaniku, rupu koja je pretila da će u sebe usisati sve što je okruživalo, čak i svaku ideju ili pomisao da je vreme za promenu nameštaja, i zato je tu odluku doneo krišom, na putu do bakalnice.


Fotelja se oslobodio lako - u nedeljnom mirnom satu, kada komšije preterano ne mare šta se dešava van obima šerpe, zgodan trenutak.


Levu fotelju češće je prepuštao gostima, kada ih je bilo. Na njoj je još davno načet rukohvat, sve je počelo u sitnim satima leta 2002. godine dok je pokušavao ostati budnim očekujući da konačno ščepamo barem u basketu amere za vrat, i hrabro se držao sve do poslednje četvrtine tokom koje mu je od silnog umora klonula glava, kao i cigara u ruci – i nije ga ni dreka sa ulice i slavlje zbog isteka poslednje sekunde i osvojenog zlata prenula, već miris nagorelog skaja koji se širio prostorijom. To veče bolje pamti po tom otkriću – da je sedeo na skaju i da nije zlato sve što sija.

Desnu fotelju je od tada čuvao za sebe: u njoj je saznao i za postojanje pičijeg i svinjskog gripa; osetio da je Kina ipak ozbiljan igrač ali da on ne zna valja li tu navijati ili ne; rastao se od drugog oka u glavi; primetio da ni uragani nisu što su nekad bili i da ih sada nazivaju i muškim imenima; da je Škoda postala ozbiljan auto i da je teško moguće porediti sa onom koju je parkirao ispod prozora a pali je reda i održavanja motora radi; da krize više nisu samo lokalne već i globalne; da komšija sa trećeg više ne kiseli kupus već kupuje gotov u obližnjem hipermarketu, što mu je teško palo jer su ih priprema kaca i traženja kamena za kupus nekada zaista zbližavali.

Ne seća se da je sedeći u toj desnoj fotelji ikada poslao nekome poljubac, makar na dlanu; ne seća se lepe reči upućene preko ekrana; ne seća se nijedne nove pesme koja ga stvarno u srce takne i to ga brine; ne seća se ni kod koje police u bakalnici je sakupio hrabrost da umesto te fotelje koja ga je pratila kroz sito i rešeto tolikih dana unese u stan jedan novi, manji dvosed, na kojem se ipak može bolje razbaškariti u trenucima u kojima ne misli na kredit i u tokom kojih žmuri na činjenicu da je skaj sve nekvalitetniji - ali, ne mari, taj dvosed je kompaktniji, teških linija, dovoljno širok da bude ostrvo u olujama koje će tek doći.

(Ako je bilo koje od nagađanja pogrešno, ne marim. Više marim da li N.N. veruje da ostavljanjem ovoga na ulici zapravo čini dobro delo, jer nekome će trebati, u šta se uverava dok krišom viri preko simsa prozora, gledajući perače ulica kako zadovoljno sedaju u njih i odmaraju, dok tankuju vodu u cisternu u tihom nedeljnom popodnevu, u sred centra grada.)

9 comments:

  1. Prvo dramaturg, pa onda kreativni direktor.

    ReplyDelete
  2. Koliko je meni poznato svaka prva subota u mesecu je predviđena za iznošenje krupnog otpada (starog nameštaja, bele tehnike i sl.) tako da je malo promašio dan. Ali nebitno, iz mog iskustva, kada god da izbaciš stvari, teško da prođe više od 24 sata a da se pripadnici jedne neopravdano ozloglašene etničke manjine ne pobrinu za njih.
    U svakom slučaju društveno su korisniji nego 90% državne administracije a i veseo su neki svet, za razliku od ovih birokrata.

    ReplyDelete
  3. Jeste prva subota u mesecu, mada se toga u mom kraju niko ne pridrzava. Ono sto je van kadra na fotki je rashodovani frizider, ali to je za drugu pricu/tj. nagadjanje...

    Inace, jutros vidim da obe fotelje i dalje tuzno stoje podno krosnje, dakle...

    ReplyDelete
  4. 30-ak sati nakon izlaska na ulicu, na asfaltu ostade samo jedna fotelja, desna, sama.

    Prisecam se fenomenalnog spota za Ikea lampu.
    ..

    ReplyDelete
  5. Pre tri nedelje sam se susrela sa ovim problemom na svojoj koži, doduše u Novom Sadu.
    Trebalo je da odložimo, bacimo...šta god je već moguće jedan veliki crni ormar, jednu policu, nekoliko komoda i električni šporet.

    - Zovi ove što odnose nameštaj, tj što ga otkupljuju. Ne treba ništa da daju para, samo neka dođu da ga odnesu ili da nam kažu gde da ga odnesemo da ga ne stavljamo pored kontejnera.
    - Nađi telefonoteku. Tamo ima brojeva tih što to rade!
    - Pa bre nismo mogli da nađemo telefonoteku i u najdivnija vremena sređene gajbe, a kamoli sada kada krečimo i kada je sve po nekim kutijama!
    - Zovi nekog nek ti nađe!
    - Zvrrrr....ej...jel možeš....

    - Pa i ako ostavimo pored kontejnera neko će to sigurno da odnese!
    - E pa jebi ga, ne može tako. Znam da ima neki dan kad nose, ali ne mogu da budem toliki seljak i svinja, kad sigurno ima neki finiji način, nego da spustimo dnevnu sobu na sred srede ulice, i gledao sa terase kad će to ko da odnese.
    - Zvrrr....Dobar dan! Da, da! Samo da dođete i odnesete. Radi šporet. nešto malo treba da se dotegne na ringlama za plin ali radi.
    - Ej, za pola sata dolazi čika da odnese to sve. Daj da spustimo ispred ulaza.

    Došao čika sa kamionom. Spakovao sve. Rekao jedno veliko hvala, kao i mi njemu, a pored kontejnera ostali samo kontejneri.


    ps. Bio je jedan što je tražio i jedno dvaes evra da dođe da to odnese. I o toj soluciji sam čak razmišljala, s tim što sam htela da ga zamolim da mu dam još dvaes pa da mi odveze i kevu, pošto se ponašala kao pravi predstavnik hrčkova, koji nije hteo ništa da baci. Sve joj je trebalo. Čak i plastične čaše od jogurta za presađivanje cveća!

    ReplyDelete
  6. ja sam pokupio jednu crvenu, ali pre pola godine kod moje kontinere...ono-nije loša, svašta ljudi bacaju, a specijalan ćar mi je kad ubodem neki poželjan artikal pored/u kontineri.reciklirajmo!

    e..nisam znao da pripadam ozloglašenoj etničkoj manjini:)

    ReplyDelete
  7. @eto: tesko je sa tim predstavnicima hrckova sto veruju da je svaka pinkla (lepa stara srpska rec :) potrebna, nikad se ne zna.

    nedavno sam ja imao i "in vivo" eksperiment slicnom zgodom, te naucio da i te "cike" sto odnose stare stvari imaju svoje reone, zakone, mafiju, obicaje - ne moze sad tamo neki sa Karaburme nositi iz Zemuna te neko iz Galenike da nahrupi na Vozdovac, neki red mora da se zna...

    @kerovodja:
    zaista ljudi svasta bacaju, a na ovom dole linku imas cudo stvari koje su ljudi pravili reciklirajuci razne predmete, stvarajuci nova ludila, neverovatno mastovitih stvari ima, zasluzuje to post za sebe :)
    Sve je "Uradi sam" opcija... Cudo, kazem:

    http://www.designspongeonline.com/category/diy-projects

    ReplyDelete
  8. Molio bih vas da ne dirate nas sirote male hrčke.
    I baš neću da bacim staru tastaru!
    Eto!

    ReplyDelete