Tuesday 29 September 2009

Jedini na svetu Beograd to zna (Za Brisa Tatona)



U vreme kada je Bris Taton rođen, vežbali smo, iz sveg srca:

"Beograd ima balkone cvetne
/
da te ulepšan uvek sretne.

Mostove ima budne po noći/
u svako doba da možeš doći!
Da ti ruke pruži, da ti srce da/
jedini na svetu Beograd to zna!"

Neki su, kanda, samo otvarali usta.

Zato sada mi ponovo moramo da progovorimo.

8 comments:

  1. 18. oktobra će biti 12 godina od kako su skinsi ubili romskog dečaka Duška Jovanovića u Beogradskoj.
    Bilo bi lepo da se ovim povodom neko seti i toga i koliko toliko opere ovo društvo zbog sramotnog izostanka neke ozbiljnije reakcije.

    ReplyDelete
  2. U pravu si.
    Taj dečak je, koliko se sećam, jedna od prvih žrtava te generacije koja je živela i rasla kroz sve najgore.

    ReplyDelete
  3. Mene su uvek preplavljivale silne emocije kada smo pevali tu pesmu u skolskom horu. I verovala sam u svaki stih :-)
    Kad su premlatili ovog mladica setila sam se te pesmice, isto kao i ti.

    ReplyDelete
  4. Nadam se da će da dobiju maksimalnih 40 godina robije. Što važi i za ove ostale koji su usmrtili Duška Jovanovića.

    ReplyDelete
  5. @nit: zaista mi je nekako neverovatno da smo od drustva u kojem je svojevremeno jedan mladic poginuo JURECI ZA ATENTATORIMA na TURSKOG ambasadora (Zeljko Milivojevic, 1983) dosli do ovoga. Nije 25 godina ne znam kako dug period za jedno drustvo. Ukoliko je stabilno, naravno, a nase ocigledno nikada nije ni bilo.

    @kerovodja: 40 godina+tucanje kamenja i pravljenje sljunka svakog dana od 7 do 19h, ne bi li nesto korisno za drzavu uradili. Samo da sede iza resetaka - nije dovoljno.

    ReplyDelete
  6. Ja bih samo volela ako bi neko mogao da me prosvetli : kako je moguce da bas u vreme kada je glavna pomama u nasoj zemlji UKIDANJE VISA krece eskalacija nasilja? Odjednom sve smeta - parada, francuz, libijac, austrijanac - a toliko se ponosimo Evrovizijom (kako mi koji smo bili direktno u organizaciji prijema bas tih istih stranaca od kojih se sada jedan u metalnom kovcegu vraca kuci) na kojoj je bilo vise nego sto bi bilo na paradi, pripadnika homoseksulane skupine, a koji su veseli setali i pevali na kisi, vise nego nekolliko bilo je Francuza,Austrijanaca i ostalih pripadnika raznih zemalja? PA nije bilo klinaca sa hirurskim maskama, ili mozda tada nije bilo pomame oko svinjskog gripa niti novog Jogooda sa guaranom, ili tim klincima niko nije davao krila? Ili mozda treba da kazemo bye bye visnim olaksicama za otprilike jos jedan vek??

    ReplyDelete
  7. Da li stvarno mislite, da je ikakav red, logika, pravda, balans i kompromis sa drustvom, ikada moguc???

    Sve ovo me podseca na film "12" u reziji Mihalkova.Mukotrpno ili jednostavno-dodjemo do "pravde", ali u momentu kada ta pravda iziskuje i odredjenu zrtvu, posvecenost, kontinuitet i odgovornost-jedni imaju licne probleme, jedni poslovne, jedni nemaju vremena...drugi su spremni- iskljucivo-na vikend revolucije, treci raspomamljeno jurisaju u svim pravcima, skacuci u oci i zahtevajuci kaznu.

    To je sve u redu, ali sta dalje?!?

    ReplyDelete
  8. @mimi: slučajnost ili ne - svakako je lakše upravljati društvom koje ne zna šta se dešava iza ograde, tj. u komšijskim dvorištima. Nije to samo pitanje viznih olakšica - u Srbiji, zapravo, nema mnogo potencijalnih "putnika" koji će za svoj groš bukirati prevoz i smeštaj preko neta - ali sama ideja da će uskoro sve više ljudi imati priliku da uz mnogo manje muke ode i uveri se - u kakvim uslovima i sistemu živimo, kako su neki sistemi uređeni, konačno - koliko zapravo košta pamučna majica a koliko kilogram sira - remetiće, kap po kap - ovdašnji sistem koji će samim tim morati da se menja.

    Sigurno je da postoji ne mali broj onih kojima ta sloboda kretanja, prva koju ćemo imati posle zaista mnogo godina, unosi nemir u planove, poput promaje (a ja bih voleo da bude uragan)

    @fragilite: sigurno je neki balans izmedju svih tih sila moguc - i da od predstavlja skup kompromisa koji bi trebalo da ljudima ipak olaksaju funkcionisanje u nekim elementarnim nivoima.

    Pojam zrtve je u Srbiji prakticno nepoznat, osim kao termin kada strada neko drugi.

    Zrtvovati se za ideju ili drugog coveka ovde je zaboravljen pojam - i to nije slucajno: drustvo je u proteklih nekoliko godina nauceno - svi koji imaju ideju zrtvovanja ili su nasilno uklonjeni ili su namerno zaboravljeni.

    (da znam sta dalje ne bih sedeo u ovoj i ovakvoj stolici...)

    ReplyDelete