Sunday 19 April 2009

Facecyclopedia [srp. fejsciklopedija, im.]



Sećate se Danila Kiša, "Enciklopedija mrtvih"?

Junakinja otkriva da u Švedskoj zaista postoji enciklopedija u kojoj se nalaze imena svih onih ljudi koje prave enciklopedije nisu zabeležile a koje sakuplja i obrađuje poseban red koji "mora da ima svuda po svetu svoje privrženike koji riju po čituljama i po biografijama ljudi, uporno i diskretno, a zatim obrađuju podatke i dostavljaju ih ovoj centrali koja se nalazi u Stokholmu."
I pronalazi i čita kompletnu priču o svom ocu – od dana rođenja, dečaštva i mladićkih dana - sve do popisa stvari koje su ostale na bolničkom stočiću iza njega.

Ta premisa, ideja o postojanju “Reda-koji-sve-zapisuje” nije, naravno jedini razlog moje fasciniranosti ovom pričom.
Niste čitali?
Klik ovde.

> > >

Ne sećam se kada sam umrežio priču o „Enciklopediji” sa činjenicom da mi je život postao internetan. Možda onog dana kada je Čele nad kafom primetio da je Mreža zasuta strašnim količinama privatnih, ličnih istorija koje su dostupne svima i da se, samim tim, sve promenilo.
Namerno ih činimo dostupnima, podsvesno potencirajući čija je istorija i sadašnjost zanimljivija. Hajde da poredimo mitologije, kako bi rekao pesnik.

I ako veza između priče i Mreže tada počela da prolistava, onda je svakako procvetala poslednjih meseci, u kojima je verovatno i poslednji član Reda ostao bez posla, zatvorivši lancem bez lokota vrata velike prostorije u kojoj su uredno poslagane knjige od A do Š.
Jer, nije više bilo razloga da se bilo šta zapisuje, sve je scrobbled:

Ustao je oko 07.45, logovao se prvi put oko 08h, tražeći reakcije na sinoć napisani status na FB, reakcija na poraz Liverpula. Vidim ga zaglavljenog u autobusu ka Slaviji, broj scroblovanih pesmama sa plejera govori da je bio nervozan i da je to stanje trajalo, jer je slušao isključivo Mozarta, kojeg prekida tek u 27. minutu, dakle – na poslu je. Iako je njegov kolega - kancelarija pored - u tom trenutku na YT gledao novi spot Darkwood Dub - ipak je posegao za remiksima kubanske muzike Bil Lasvela, od kojih ubrzo odustaje, što znači da je sastanak počinjao. Ukoliko zanemarimo e-mailove, neaktivan sve do 19 časova, kada pušta „Bring the Noise“ od Public Enemy, što govori o tome kako je protekao dan...

I ako smo se do sada fokusirali na objavu naših imena, datuma rođenja, sa kim smo u vezi, u šta ne-verujemo, šta slušamo, gledamo, čitamo, posećujemo, klikćemo, da li smo poštovalac muzike rodnog jaja (dakle, sa očeve strane), odakle potiču i ko to stoji pored nas na svim tim fotografijama postavljenim na servere društvenih sajtova (da li smo i na serverima servirani od A do Z?)... odnedavno naša stranica u enciklopediji postaje nakrcana, začinjena, prelivena i presoljena = obesmišljena "kvizovima" i aplikacijama čiji rezultati ne služe baš ničemu.

> > >

"Koja ste rok-zvezda iz šezdesetih godina XX veka?"... „A iz sedamdesetih?”... “Koje si srpsko jelo”... “Koliki si patriota”..."Koja si planeta sunčevog sistema"..."Koji si brend"... "Koja ste žica na gitari Džimi Hendriksa"..."Koji ste prst devetoprstog Froda"..."Da li vaše ime na elviš jeziku znači "Idi i turi glavu u prase"... "Koji junak iz knjige bi masturbirao na vašu komšinicu sa petog sprata, da stvarno postoji"..."Koji mitropolit će ti održati govor nad odrom""... "Da li si to - ti?"... "Da li ste rođeni autor besmislenih kvizova?"
Da li je sve što će ostati iza nas neuknjiženih u prave Enciklopedije ta nevelika količina samo-unete faktografije i ova gomila rezultata džank kvizova i aplikacija zapravo potpuno lišenih bilo kakve zabave i humora?

Kakvim viškom vremena zapravo raspolažemo!

Sigurno, već danas možemo da počnemo da mislimo-o ili radimo-na nečemu što će, ako ništa više, barem trajati duže, ne mora da ima ne-znam-kakvu-umetničku-vrednost. Ne mora biti za pravu enciklopediju.

Ali, imate čitav medij pod prstima.

Tri,
čet'ir,
sad.
.
Bring the Noise.

8 comments:

  1. Omg, Adamsasti momenti.

    I opet, višak vremena... Nažalost, u vremenu sve veće raštrkanosti i stila života nametnutog od strane advertajzing agencija, mišljenja sam da na internetu koristimo otprilike onoliko vremena koliko bismo trošili na neki direktniji oblik društvene interakcije. No, ovako ne moramo da ustajemo iz fotelje, možemo "sresti" potencijalno više ljudi, a i ljudi se lakše otvaraju u komunikaciji koja nije... fizička.

    ReplyDelete
  2. Huh, moram da branim "advertajzing agencije"... Stil života ipak nameću neke malo više instance, veće moći i temeljnijih planova, agencije komuniciraju, tj. oglašavaju proizvode koji su već pripremljeni, prilagođeni, namenjeni ispunjenju raznih životnih potreba. Ili pokušavaju da nešto učine potrebom.
    Opet, ništa od toga se ne bi dešavalo da ljudi veliki procenat toga - ne prihvataju. Nasuprot, prihvataju - oberučke i "obenoške"...

    Tačna je ta paralela "trošnji" vremena na internet... Ipak, dokle god ne budem cuo "a je'l se secas kad smo chatovali nas trojica..." - verujem u direktnu komunikaciju :)

    ReplyDelete
  3. Ma, nemam ja ništa protiv avertajzing agencija, nego sam se setio jednog od komunikoloških tumačenja njihovog delovanja (: kad izbunarim šta mi je tačno palo na pamet, vešaću negde (:

    Čet svakako ne spada u dovoljno direktnu komunikaciju, ali dokle god bi neko tako nešto rekao dok pijete kafu "uživo", sve je u redu :)))

    ReplyDelete
  4. potpisujem... bice da nije u redu kada na chatu porucimo jedan drugom secas li se starih dana dok smo IRC-ali...

    ReplyDelete
  5. Mene će da (pr)oglase nezvaničnim fejs advokatom, ali moram da kažem da, čak i ako se rešimo za tu "vremensku liniju", imamo mogućnost da sve te svoje onlajnizirane i fejsologizirane biografije čuvamo za sebe. Kao foto-album (ili dnevnik koji vodimo) koji ne moramo da pokažemo svakome, već samo odabranima. Sve podatke sa "tajmlajna" možemo da sakrijemo. Dozvolimo svakome pristup, pa se onda žalimo što nas svako gleda. Ključ, brate! Pa onda za neke otključaš, a drugima ne dopustiš. Ništa lakše.

    Aplikacije možemo i da odbijemo, a statusi to smo mi. Ako nam neko ne provali u nalog, mi smo ih pisali. I njih ne mora niko da vidi, ako mi tako hoćemo.

    Jedino pitanje koje neko može da postavi i o kome možemo da razgovaramo, a takođe može da važi i za sve ostale društvene mreže (a samo tvorac istih zna odgovor) jeste: da li su "iza šifonjera" neka tajna vrata za koja on (tvorac ili gazda "fejsa" i svake druge društvene mreže) ima ključ, pa može ući a da mi i ne znamo? Softverski, to bi značilo da li postoji univerzalni password koji otključava sve naloge, pa tako naše podatke može da pročita "kao na tacni"? Ovo je, naravno, teorija zavere (što ne mora da znači da nije tačna), i ako smo skloni takvim razmišljanjima, onda lepo ne ulazimo, ili obrišemo nalog bilo na "fejsu", bilo na nekoj drugoj mreži. Jer, fejs nije obaveza ako je već obaveza biti uveden u matične knjige rođenih, gde sabiraju podatke o nama. U vreme kad sam ja pisao o "fejsu" nije postojao "google+", a vidim i njega zaobilazi ova priča o "Velikom bratu".

    ReplyDelete
  6. Poštovani "fejs-advokatu"... ;)

    Nije sporno to da mi možemo (verujemo da možemo) sakriti mnoge od podataka i birati šta će o nama i našim aktivnostima biti vidljivo, mene je više fascinirala ta činjenica da je FB (kao i G+, koji je nastao nakon pisanja ovog teksta, ovo je iz 2009; čak i Twitter može poslužiti u iste svrhe) - dakle, da sada postoji platforma koja "radi" ono što je kod Kiša radio taj tajni red.

    Sa druge strane - nemam nikakav problem sa tim "povredama privatnosti" - što se vidi i po tome kakve sve stvari stavljam na ovaj blog, ali i razne "druš. mreže" - stavljam ono što verujem da vredi podeliti sa drugim ljudima i ono što, verujem, ne može da se iskoristi kao nekakav "materijal" koji bi mogao da mi "napravi štetu" (A-ha! Evo ga ovaj voli Angel's Breath i MeShell Ndegeocello, stavite mu to u dosije :) Dakle, kao što ti kažeš - sami biramo šta i koliko se o nama vidi i zna.

    ReplyDelete
  7. Ako mogu ponovo: nisam mislio na tebe; pa, za ime sveta - ne čitam te od juče (ima tome čitava tri dana! :) ); ne uklapa mi se u tvoj lik (i delo) da si među onima koji dozvoljavaju da im fejs uništava brakove. Moj komentar se više ticao generalno stava o fejsu (i samo o fejsu!). Deo mog vanjskog okruženja ima tinejdž podmladak, a jedva da znaju šta je Word. Kakvi su im izrazi lica kad se pomene "fejs"... (tamo u fejsu "jedu malu decu i vrbuju ih za razna nepočinstva" - slušali su na televiziji).

    ReplyDelete
  8. Ma naravno, razumemo se :) - nego, meni je uvek strana ta frka oko "povrede privatnosti" - jer izuzev toga sto neko moze da "iskoristi" moju mail adresu i gadja me sumanutim reklamama za razne proizvode, ne znam kako bi drugarcije mogli da mi naude, nista ne krijem :)

    Generalni stav o "fejsu" je identican onome kako se "internet" kao takav percipirao - a bio je shvacen kao kanal za gledanje pornografije... Tek naknadno je percepcija citavog medija pocela polako da se menja.... Valjda je poceo? :)

    ReplyDelete