Sunday 20 January 2008

Bauhaus, "Go Away White"

Dvadeset i pet godina nakon poslednjeg zajedničkog studijskog rada te nakon serije sjajnih "povratničkih" koncerata u proteklih par godina, Bauhaus se vraćaju pod reflektor povratničkim - "Go Away White". Bez obzira na pažljivo i višegodišnje praćenje solo-radova njihovog pevača Petera Murphy-ja, jednog od najsugestivnijih vokala s kraja dvadesetog veka i preslušavanje radova ostale trojice, ujedinjenih pod imenom Love and Rockets, uopšte mi nije svejedno dok krećem ka [play>]...

Brzo premotavanje unazad [prev. <<]

[rec.] ...jedna od prvih Sony crno-zeleno-providnih kaseta, od 90 minuta > "Sky's Gone Out" sa jedne a "Burning from the Inside" sa druge strane, ispisano rukom Ane D, flomaster. Slušana do stanja potpune demagnetizacije, onda ponovo presnimljena od Mirona. "Mask" nabavljamo od ko zna koga, loš ali impresivan snimak. Nismo ništa znali o bendu, imenima, diskografiji - premladi za "Džuboks", bez informacija u tadašnjem "Rocku", hranjeni na "100 veličanstvenih" Slobe Konjovića, bez originalnih albuma i tekstova u rukama, sami gradimo ikonografiju. Zahvaljujući obradi "Telegram Sam" kapiramo T-Rex. Pojavljivanje benda u "The Hunger" upoznaje nas sa rediteljskim opusom Tony Scotta. VHS kopija kopijine kopije "Bauhaus: Shadow of Light" nam otkriva da gitarista svira gudalom, iluziju originalnosti ubrzo razbija Vlada, koji tvrdi da je Jimmy Page to radio deceniju pre njega. Spot za "Mask" nam otkriva Borhesovu verziju priče o Golemu. Marko donosi iz Londona original "Collection", kockice se lagano uklapaju. Andrej po prvom odlasku u SF šalje solo radove Murphyja. Srđu upoznajem pod šifrom "čovek koji ima Dali's Car na kaseti, dobar snimak", razmenu vršimo u bašti SKC-a. Ekipa se širi i prepoznaje po nekim naizgled beznačajnim simbolima. Nikola V. je prvi koji sabira kompletan opus na CD-u. Milena Đ. bi se obradovala ako bih joj spomenuo "Slice of life", čak i sada, toliko godina posle... I onda kad se dođe u neke godine, češće se sluša "All we ever wanted was everything" nego "Bela Lugosi's Dead"

...Brzo napred [next>>]

Najpre je pre nekoliko nedelja iznenadio snimak na kojem Peter Murphy i Trent Reznor preispituju sve(s)t obradama Bauhaus standarda ali uz nekoliko Joy Division pesama, među kojima je i "Atmosphere" koja zvuči impresivno. Zatim se, među najavama, pojavljuje informacija da se Bauhaus nakon 25 godina studijske pauze vraćaju albumum koji su snimili u originalnoj postavi za svega 18 dana, bez preteranih intervencija - "first takes as final cuts" tvrdi matični sajt benda, istovremeno zakucavajući da je ovaj album ujedno i poslednje okupljanje četvorke.
Iako najavljen za 4. mart, album postaje dostupan od, po svemu sudeći, juče - što koristim mirna srca dok se original ne pojavi u našim prodavnicama. Šaljem Andreju i Nikoli V. linkove, pritiskam [play >] "Too much 21st century".
Iznenađujuće.

Dugo je potrajalo do [stop].

[link] je u comments >.

5 comments:

  1. Link ka albumu:
    http://massmirror.com/bd7fa9c4edb18f9469ec896b48590662.html

    ReplyDelete
  2. Tekst mi se toliko svideo, i oslikava razmenu kakve sada skoro vise i nema, da nostalgija hvata, te bih ga dopunio na sledeci nacin:
    Bauhaus AND Nine Inch Nails
    (Joy Division songs performance)
    Dead Souls, Warsaw, Atmosphere and Twenty Four Hours

    http://www.gigasize.com/get.php/3196178155/ninBOOTLEG.rar

    ReplyDelete
  3. Hvala na komentaru (i na linku)!

    I meni znaci da se razmene nastavljaju na ovaj nacin :)

    ReplyDelete
  4. Oh wow! Kakav je ovo snazan, a u nanosekundi, povratak u detinjstvo bio! Nikad se ne bih ni setila svega toga, da ti nisi tako dobro sve zabelezio... A kad sam pocela da citam...Kao iznenadni flashback od nekog posebnog mirisa..(da ne kazem kao ukus kolacica u ustima g. M.P.-a) - i flomastera sam se setila, i svega... Murphy...Sigurna sam da svaka, iole pristojna devojka/zena, mora bar malo, u bilo kom trenutku svog zivota tj. svoje mladosti, da oseti taj "crush"...
    Verovatno i decaci ("crush" u najboljem zamislivom, inspirativnom smislu), ali shhhhhhh!
    Kakvo je to vreme bilo...neponovljivo. Jer samo po jednom u zivotu, na zalost, mozes da otkrijes po jednu stvar.
    A uzbudjenje koje nosi otkrivanje nekog, uzasno vaznog (pokazace se kasnije) novog zvuka/pesme/glasa/benda... to uzbudjenje... kada slusas, i osecas takvu navalu nadahnuca da bi najradije zvao sve drage ljude iste sekunde i pustao im tu muziku preko telefona... Neponovljiv osecaj. Dragocen. Valjda sam imala srece u zivotu, da to osetim nekolicinu puta. Neko nikad. A ovo tvoje pisanije me je sad potpuno prenelo u to vreme, kad smo otkrivali strasno uzbudljive nove stvari. I jedva cekali da to podelimo jedni s drugima. Nas sacica malo drugacijih (od ostatka razreda, na primer).
    Hvala, od srca. Ulepsao si mi noc.
    :O)))
    P.S.
    Toliko mi fantasticnih secanja sad navire, da cu morati da ih zabelezim, pa ti ih saljem uskoro.

    ReplyDelete
  5. Ne znam sta da kazem, osim da se slozim sa Anom odozgo, i zakljucim po ko zna koji put danas da definitivno vredi sto citam ovaj blog a ne pisem neki tamo zaludni master rad.

    "This is for Paul"

    ReplyDelete